To može uključivati pomalo zbunjujuće odabire projekata, kao u slučaju Jenne Ortege, ili povratak Toma Hollanda u ozbiljnije dramske vode nakon nekoliko manje uspješnih filmova izvan franšize Spider-Mana.
No, iako nam se neki potezi čine nasumičnima, postoje glumci koji vrlo strateški pristupaju novim projektima. Zendayina filmska karijera, primjerice, sastoji se isključivo od suradnji s najuglednijim redateljima, dok je Mikey Madison odbila raditi s redateljem Shawnom Levyjem, što je bila jasna poruka o vrsti filmova kojima želi pripadati.
Iako takav pristup može djelovati pretjerano, neki glumci osjećaju potrebu da nadziru kako se njihova javna slika koristi i kako žele biti predstavljeni. No, jedan od najvećih glumaca današnjice jasno je rekao da to nikada ne bi učinio.
Leonardo DiCaprio ima impresivnu karijeru, koja je započela na televiziji i vrlo brzo ga dovela do suradnje s Robertom De Nirom, a potom i do dugogodišnjeg kreativnog partnerstva s Martinom Scorseseom. Igrao je sve – od istraživača snova, preko ostarjelih glumaca do korumpiranih bankara – a njegov izbor uloga nikada nije bio motiviran željom da udovolji publici, već isključivo vlastitim interesom.
Uloge bira srcem, a ne zbog imidža
Tijekom karijere znao je iznenaditi ulogama, poput onih u filmovima Veliki Gatsby, Povratnik ili Ne gledaj gore, no kako kaže, sve te odluke dolazile su iz iskrene znatiželje i strasti prema projektu.
“Nikad nisam svjesno rekao: ‘Uzet ću ovu ulogu kako bih se borio protiv određene slike u javnosti.’ Mislim da je to prilično manipulativno i ionako prozirno publici. Otvoren sam za bilo kakvu ulogu i bilo koji žanr – sve dok mi je zanimljivo i osjećam da je riječ o dobrom liku. Nikada ne uzimam u obzir svoje osobne stavove ili javni imidž kada biram film”, rekao je DiCaprio o svom putu i ranom statusu “ljubimca publike” nakon filmova poput Titanica i Romea i Julije.
Iako je na početku karijere bio vezan uz likove koji su osvajali publiku izgledom i šarmom, to nije odredilo njegov profesionalni put. Možda je najbolji način da se glumac razvija upravo onaj koji dolazi iznutra, iz iskrene želje, a kako se ljudi s vremenom mijenjaju, logično je da se ta promjena odražava i u njihovom radu. Ne morate forsirati rast – on se događa sam od sebe, kroz raznolike i često neočekivane uloge.