Za hrvatski N1 je analizirao snagu dviju vojski, razloge napada, opasnost od šireg regionalnog sukoba i stvarne domete iranskog raketnog arsenala.
Napadi na ciljeve u Iranu obrazloženi su tvrdnjom da je Teheran blizu razvoju atomske bombe. Prlenda ističe kako se taj obrazac ponavlja već decenijama.
“Već 15 do 20 godina, svaki put kad se Iran približi ozbiljnijem koraku prema izradi nuklearne bombe, uslijede snažne međunarodne ekonomske sankcije, napadi na naučnike ili, kao sada, udari u kojima im se uništavaju ključna postrojenja.”
Iran, prema njegovim riječima, sistemski ulaže u balističke projektile i nuklearni program, dok zanemaruje druge vojne grane, zbog čega sada trpi vojne udare.
“Možemo biti sigurni da je Iran u posljednje vrijeme napravio velike korake u tom smjeru. Znaju da će politički biti znatno snažniji kad jednom budu imali atomsku bombu.”
Na pitanje može li izraelski napad na nuklearna postrojenja izazvati katastrofu, Prlenda upozorava na moguće posljedice, iako ih trenutno ne vidi kao vjerovatne.
“Predstavnici Međunarodne agencije za atomsku energiju upozorili su da može doći do oštećenja postrojenja koja mogu izazvati radijaciju. Međutim, ono što je najozbiljnije obično je duboko pod zemljom, pa je znatno teže doći do situacije u kojoj bi nastupila katastrofa poput nuklearnog zračenja. Moguće je nešto slično kao u Černobilu – da bude oštećen reaktor i da se zatim širi radioaktivni oblak. No, prema onome što se trenutačno zna i radi, do toga ne bi trebalo doći.”
Govoreći o taktičkoj dimenziji izraelskog udara, Prlenda primjećuje sličnosti s ukrajinskim vojnim operacijama.
“Dio akcije u kojem su se agenti Mossada infiltrirali u Iran i koristili bespilotne letjelice podsjeća me na operaciju “Paučina”. Kao da je ista osoba planirala obje.”
Iako Izrael želi promjenu režima u Iranu, Prlenda je skeptičan da se to može postići isključivo vojnom silom.
“Što jače udaraš silom, to veći bude otpor. Zračna sila sama po sebi nije dovoljna za promjenu režima – mora postojati unutarnja želja građana za promjenom”, rekao je, dodavši kako je bilo kontakata Izraela sa sinom bivšeg šaha, ali ne vjeruje da postoji stvarna podrška naroda za takvu zamjenu vlasti.
Izrael se odlučio za upotrebu borbenih aviona umjesto projektila dugog dometa. Prlenda objašnjava da su projektili skuplji i manje precizni.
“Ratno vazduhoplovstvo Izraela jedno je od najmoćnijih u svijetu. U operaciji su angažirali 200 aviona – broj koji ni SAD ne bi lako mogao aktivirati. Ozbiljnost operacije očituje se i u činjenici da su se neki avioni vratili s neiskorištenim bombama – kako bi se streljivo sačuvalo za moguće sljedeće udare.”
Govoreći o iranskoj zračnoj moći, Prlenda navodi da se temelji na starim avionima iz doba šaha, većinom zapadnog porijekla.
“To su F-4, F-5 i F-14 – avioni iz vremena filma Top Gun. Imaju možda 20 Migova-29, ali to ne predstavlja ozbiljnu prijetnju Izraelu. Tek nedavno pokušavaju nabaviti Su-35 iz Rusije.”
Iako se često ističe da izraelske akcije nemaju kopnenu komponentu, Prlenda objašnjava kako je ona prisutna u obliku infiltriranih agenata.
“Specijalci Mossada ušli su u Iran i upravljali dronovima iznutra. Riječ je o velikim udaljenostima i želji da se izbjegnu žrtve među trupama.”
Iran je odgovorio vlastitim napadima, a Prlenda smatra da su iskoristili ono što im stoji na raspolaganju.
“Uzvratili su dronovima i balističkim projektilima. Sama činjenica da toliko raketa prolazi pokazuje da ni “Željezna kupola” nije savršena.”
Premda se izraelski protuzračni sistem smatra jednim od najboljih u svijetu, Prlenda upozorava da nijedan sistem nije neprobojan.
“Ako razumiješ logiku njegova algoritma, možeš ga nadmudriti – posebno kombinacijom dronova, balističkih i hipersoničnih projektila.”
Smatra da je jasno ko će pobijediti u ovom sukobu.
“Iran nema šanse. Njihov maksimum je ovo što trenutno rade. Ne žele dugotrajni sukob – žele pregovore, jer znaju da ih vojska ne može spasiti.”
Dodaje da je Iran previše sredstava uložio u raketne i nuklearne programe, zanemarujući klasične vojne snage. Prvoga dana Iran je ispalio između 150 i 200 projektila, ali se taj broj ubrzo smanjio na 30 ili manje.
“Iran želi simbolično odgovoriti, pokazati građanima da reagira, ali vojno to nije nanijelo ozbiljnu štetu Izraelu.”
Dodaje da Iran raspolaže s nekoliko hiljada projektila, ali pažljivo bira ciljeve jer ne želi dodatnu eskalaciju.
Upitan o američko-iranskim pregovorima, Prlenda smatra da prvi izraelski udari nisu izvedeni bez znanja SAD-a.
“Sumnjam da su prvi udari prošli bez Trumpova znanja. Ne vjerujem da on nije znao – to je velika, opsežna operacija. Čak i da mu Izraelci nisu rekli, njegovi vojni komandanti u Pentagonu sigurno su ga informirali. I da se Trump tome protivio, poručio bi Izraelu da to ne čine. No, nije rekao ništa. U početku se činilo kao da žele srušiti iransku pregovaračku poziciju, pa da Iran u pregovorima pristane na drastično smanjenje svojeg nuklearnog programa. Spominje se i promjena režima, kontakt s pokojnim šahovim sinom… Bojim se da Netanjahu zna da mu se u Izraelu ljulja stolica, pa ide do kraja u Gazi – a sad i u Iranu, dok Trump samo treba procijeniti hoće li mu to politički koristiti. Trump nije čovjek za strpljive pregovore – on sve rješava silom, bilo ekonomskom ili vojnom. Očito mu se jako sviđa što Izrael radi, i nažalost, sve je moguće”, rekao je.
Govoreći o podršci Rusije Iranu, Prlenda ističe da Moskva vjerovatno neće intervenirati vojno, nego će nastupati retorički i politički.
“Rusija se neće direktno uključiti. Radije će otežavati Zapadu nego stvarno pomoći Iranu. Njihova će podrška biti više deklarativna.”
Na pitanje koliko je Iran daleko od izrade nuklearne bombe, Prlenda procjenjuje da će doći do nje.
“Vjerujem da bi je mogli razviti za dvije godine ako ih niko ne zaustavi. Ova operacija ih možda samo dodatno učvršćuje u toj namjeri.”
Za kraj upozorava kako je svaki napad na iranske naučnike i postrojenja ozbiljan gubitak, jer iako dokumentacija ostaje, naučnici su najveći gubitak.