-Bila su to zlatna vremena za sve one koji su se bavili muzikom, kaže Selver Bašić. Kao bubnjar u orkestru “Ilidža” petnaest godina sam bio sa Ljubom Kešeljom i Zoricom Brunclik. Sa njima sam se čak pojavio i u filmu “Žikina dinastija” u kojem je Zorica izvodila pjesmu “A tebe nema”. Ono što je neobično za mene, u toj “roli”, umjesto za bubnjevima glumio sam klarinetistu jer je Boki Milošević bio spriječen da dođe na snimanje.
Na upit da li sada sjedne za bubnjeve sa sjetom kaže:
-Rijetko. Nema više nekadašnjih vremena. Uživam u životu. Već desetak godina sam penzioner te nema potrebe da trčim po tezgama, koncertima… Novčano nisam neki bogataš, ali imam sve što mi treba. Imam lijepe suprugu i kćerku. One su moje neprocjenjivo bogatstvo. Digitala je “ubila” one koji vole živu svirku tako da se istinskim umjetnicima koji maestralno vladaju svojim instrumentima danas teško snaći. Rijetko ko od onih koji danas “špartaju” po koncertima želi iza sebe imati kompletan orkestar u kojem i bubnjevi imaju svoje mjesto. Povedu nekog ko barata sintisajzerom i tako “glume” da pjevaju uz “filharmoniju”. Nove generacije muzičara nas ne razumiju. Naravno, i mi njih teško razumijemo. U kompozicijama kojim vlada sintetika nema duše. Ne želim da takve podcjenjujem. Ono što oni, ko fol sviraju, mi to možemo nogama svirati.
Kažu da si živa estradna enciklopedija?
-Tokom decenijskog, muzičkog, rada i “lupetanja” po koži bubnjeva nakupilo se dosta zanimljivih priča. O tome bi se moglo napisati više romana i snimiti neka serija koja bi, zasigurno, gledaoce uzela pod svoje. Međutim, nikada nisam razmišljao o tome da svoja sjećanja, estradne zgode i nezgode, trač priče kojih je muzička scena prepuna, stavim na papir. Možda bi se neke zvijezde naljutile na mene kada bih sudu javnosti iznosio što šta od “prljavog veša” kojem sam svjedočio. No, nije to za mene. Volim da sretnem ljude sa kojima sam radio, da sa njima evociram zgode i nezgode kroz koje smo prolazili. Ovo malo što nam je ostalo od života treba provoditi u sreći i veselju, a ne u nečemu što bi mutilo naše buduće odnose.
Kaže da je ponosan na vrijeme u kojem se branila suverenost i nezavisnost Bosne i Hercegovine.
-Kao policajac usprotivio sam se agresormima na našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, kaže Selver Bašić. “Zlatna policijska značka” podsjeća me na ta vremena u kojima nas je krasilla sloga i zajedništvo. Ne ističem previše taj svoj doprinos niti od društva očekujem da me nešto više cijeni. S vremena na vrijemeprelistam stare fotografije Rikarda Larme koji me, na jednom postrojavanju bosanskohercegovačkih branilaca, “uovio” sa šmajserom, i srce mi se ispuni srećom. Istina, zbog tog šmajsera, ponekad me, u šali, nazivaju “Švabo”.