O ovom problemu je na Facebooku pisao Paul Bradbury, Britanac koji već više od 20 godina živi u Hrvatskoj i vodi portal Total Croatia News. On je upozorio da bi ova praksa mogla ozbiljno narušiti imidž Hrvatske kao turističke destinacije.
Bradbury navodi da su mnogi strani turisti, posebno iz SAD-a i Australije, zatečeni činjenicom da brojni restorani i trgovine u Hrvatskoj i dalje ne primaju kartice, zbog čega su primorani da koriste bankomate. Nerijetko im konobari ljubazno pokažu najbliži bankomat, ali im tada, zbog visokih provizija, podizanje gotovine od 200 eura na kraju košta i do 240 eura.
Slična upozorenja uputio je i Forbes, posebno se osvrnuvši na situaciju u Splitu, savjetujući turiste da koriste isključivo bankomate poznatih banaka, a ne one u jarkim bojama koji su najčešće u vlasništvu privatnih operatera poput Euroneta ili Auro Domusa.
Prema podacima Hrvatske narodne banke iz marta 2025. godine, u Hrvatskoj djeluje ukupno 4.271 aktivni bankomat, od čega je 35% u vlasništvu nebankovnih firmi, što iznosi oko 1.495 uređaja.
Ključni problem predstavljaju visoke marže koje se naplaćuju kroz uslugu Dynamic Currency Conversion (DCC). Iako bankovni i nebankovni bankomati imaju slične fiksne naknade za transakcije stranih kartica, kod nebankovnih bankomata kurs konverzije često odstupa i više od 10% u odnosu na kurs Evropske centralne banke. Marža DCC usluge se pritom ne prikazuje kao posebna naknada, već je uključena u ponuđeni kurs.
Europska potrošačka organizacija BEUC još je 2017. upozoravala na ovu praksu, tražeći strožu regulaciju, budući da potrošači često nisu svjesni stvarnih troškova konverzije.
Kritike su upućene i na interfejs nebankovnih bankomata, poput Euroneta, koji često zbunjuje korisnike, skrivajući povoljnije opcije pod dodatnim izbornicima. Slične prakse su već izazvale regulatorne reakcije u nekim europskim zemljama, poput Češke.