U vremenu kada su predrasude još uvijek prepreka mnogim ženama, Melisa Mujčinović iz Živinica postavlja nova mjerila hrabrosti i odlučnosti. Rođena 1997. godine, Melisa je samohrana majka dvije djevojčice, profesionalna vozačica kamiona i žena koja svakodnevno ruši stereotipe bez velike buke, ali s ogromnom snagom, piše GPMaljevac.
Prošle godine, Melisa je položila vozački ispit za šleper i sama sjela za volan. Bez mentora, bez dodatne obuke i, kako kaže, bez ičije pomoći – samo s vjerom u sebe. Njeno prvo samostalno putovanje vodilo je pravo u Tursku.
„S velikim ponosom mogu reći da sam sama sjela u šleper i krenula u Tursku. Bez ikakve dodatne obuke i bez ičije pomoći sam krenula na trnovit put jer sam znala šta me čeka“, rekla nam je Melisa u razgovoru.
Iza nje stoji težak životni put. Prije četiri godine se razvela, a prošle godine preminuo je njen bivši muž. Uprkos svemu, Melisa nije odustala – ni od svojih snova ni od borbe za bolji život za svoje kćerke. Uspješno balansira između zahtjevnog posla i majčinstva, uz podršku majke koju s ljubavlju zove „kraljicom“. Dok Melisa putuje, baka je tu za djevojčice.
Kamionom prelazi oko 400 kilometara dnevno. Radi na relaciji Bosna–Turska, iako je vozila i širom Evrope – kroz Njemačku, Letoniju, pa čak i baltičke zemlje. Ipak, najviše voli turske rute, jer je tamo, kako kaže, posao opušteniji nego u ostatku Evrope.
„U Evropi je sve ubrzano, svi negdje žure. U Turskoj se sve radi smirenije, polako. Meni to više odgovara“, priča Melisa.
Njena pojava za volanom šlepera često iznenadi, ali reakcije su, srećom, većinom pozitivne, dodaje: „Ljudi mi se osmjehuju i pozdravljaju me. Do sada nisam imala neugodnih situacija i zahvalna sam na tome.“
Iako često daleko od djece, Melisa je svakodnevno s njima u kontaktu putem telefona. Njena starija kćerka ide u školu, a mlađa ima samo četiri godine. Sada žive zajedno, a Melisa sama brine o svemu.
„Nas tri same ostale smo bez ikog na ovom svijetu, ali zato one imaju mene i ja ću se za njih boriti. Znam da sam odabrala težak posao, ali raditi se mora, nije bitno kakav je posao.“,
Imala je prilike da radi i u inostranstvu, ali je svjesno odlučila da ostane u Bosni. Želi da djevojčice rastu u porodičnoj kući i da imaju osjećaj stabilnosti.
„Ako bih ja sjedila kući i njih čuvala, od čega bismo živjeli? Prinuđena sam da radim. Radila sam i po Bosni, ali nema tu neke zarade – samo za preživljavanje.“, navodi.
Za Melisu, vožnja kamiona nije samo posao. To je životna misija. Dok svojim rukama upravlja ogromnim vozilom kroz planinske prelaze i evropske autoceste, njen najveći teret i pokretačka snaga nisu točkovi ni tereti, već briga i ljubav prema njenim djevojčicama.
„Za mene nije važno koliko je posao težak, važno je da moja djeca imaju sigurnu budućnost. Oni su moj najveći motiv“, zaključuje za aloonline.
Melisa Mujčinović je primjer žene koja se nije pokorila životnim nedaćama. Ona ne traži sažaljenje – ona traži put, i sama ga pravi, kilometar po kilometar.