Ovaj pisac narodnih pjesama, povratnik u rodnu Bosansku Gradišku poslije 30 godina u Australiji, nastavio je svoj stvaralački opus.
“Novim pjesmama nastavio sam tamo gdje sam davno stao. Opisao sam sve gradiške kvartove, a Kasim Bosnić ih je veoma dobro otpjevao. Želim da o Gradišci imamo nove pjesme. Starih je malo ili su zaboravljene”, kazao je Ćatić za Nezavisne.
U njegovim sveskama je mnogo lijepih pjesama. Prepoznali su ih i snimili poznati pjevači, postale su narodne, a njegovo ime, kao autora, ostalo je po strani, sitnim slovima ispisano ili zagubljeno.
Ne mari, ne brine mnogo zbog toga. Sada oživljava i tu priču, dijeleći je sa nama.
Nazimove pjesme snimilo je tridesetak pjevača. Među njima su Šaban Šaulić, Ljuba Aličić, Nedeljko Bajić Baja, Savo Radović, Senada Redžić, Safet Cimirotić, Ahmet Alomerović…
Na ovom spisku je i desetak manje poznatih pjevača iz Australije, porijeklom iz BiH, Srbije, Crne Gore…
“Kada sam pisao pjesmu za Šabana obuzela me nervoza, strah da li ću uspjeti, zebnja da li će se moja pjesma dopasti njemu i publici. U toj pjesmi, pod naslovom ‘Ljubavi, vjeruj mi’, satkane su stotine mojih misli, emocija, ugrađen moj život”, dodaje on.
Želio je Nazim, koji vrijeme u Gradišci provodi sa prijateljima posmatrajući grad i život u njemu iz kafanskih bašta kako buja u proljeće, da njegove pjesme otpjevaju Toma Zdravković i Šaban Bajramović, ali mu se u tome nije posrećilo.
“Prva pomisao, još prije Šabana, bila je da napišem pjesmu za Tomu Zdravkovića. On je pjevao tužne pjesme, a u mom životu bilo je mnogo tuge. Po tome smo imali velike sličnosti. Nije bilo teško da se uklopim u njegov stil, u njegovu pjevačku harizmu… Nažalost, nisam u tome uspio jer je on, kao i još jedan moj idol, Šaban Bajramović, otišao zauvijek, prije nego što su moje pesme stigle do njega”, nostalgično o velikanima narodne pjesme priča Nazim Ćatić.
Njegovu pjesmu “Znaj da te volim” snimio je Ljuba Aličić.
“Tu pjesmu posvetio sam supruzi Elvisi. Povod se lako, u stihovima i refrenu, prepoznaje. Sve moje pjesme su istinite priče, iz ličnog iskustva. Nastale su iz oka koje gleda, a srce bilježi mastilom duše. Najčešće su to ljubavne poruke, o ženama čija ljepota zapravo stvara, piše pjesmu”, dodaje on.
U Gradišci, prije odlaska u Australiju, Nazim je bio trgovac, poslovođa u robnoj kući, na odjeljenju gramofonskih ploča i namještaja. U Australiji je, priča, mogao da se zaposli samo na građevini. Velikog izbora nije bilo.
“Na gradilištu dobio sam šansu da se obučim kao biger. Vezivao sam željezne šipke. To sam ekspresno naučio i stekao povjerenje, postao pouzdan i vrijedan u poslu. Samo fizički bio sam prisutan i skoncentrisan, a u mislima u Gradišci, a u glavi pjesmom i stihom ophrvan. Na moju veliku nesreću, na putu do kuće, zanesen u svom svijetu, udarilo me auto u punoj brzini na pješačkom prelazu. Poslije teških povreda i bolničkog liječenja penzionisan sam. I opet pjesme pišem, to mi se nije poremetilo”, dodaje Nazim Ćatić.
Tako razmišlja, priča i društvu se hvali Nazim Ćatić, uporno poredeći naizgled neuporedivo: BiH i Australiju, Gradišku i Sidnej.
“Ne mogu više tamo, u Australiji, i ne mogu bez ovog ovamo”, reče Nazim, pjesnik koji emocije pretvara u stihove koje poput bisera niže u đerdane zavičajnih pjesama.
Veruj mi, ljubavi, veruj mi
(Nazim Ćatić)
Kraj, sad je kraj, bol, samo bol,
Nema radosti, nema nežnosti,
Tuga caruje u srcu mom.
Veruj mi, ljubavi, veruj mi,
Sve što sam želio, to si ti.
Veruj mi, ljubavi, veruj mi,
Sve što sam želeo, to si ti.
San, pusti san,
Pesme tužni stih,
Sa mnom danjuje, noću noćuje,
Vraća te u život moj.
Veruj mi, ljubavi, veruj mi,
Sve što sam želeo, to si ti.
Greh, sve je greh,
Rana, živa rana,
Voli, voli me,
Ubi, ubi me
I vrati se u život moj
Veruj mi, ljubavi, veruj mi,
Sve što sam želeo, to si ti.