Djeca upijaju sve, i ono što im se kaže, i ono što promatraju. Način na koji roditelji izražavaju ljubav, rješavaju sukobe ili discipliniraju, sve to oblikuje emocionalni svijet djeteta.
Stručnjaci za roditeljstvo su za The Times of India izdvojili pet često zanemarenih roditeljskih pogrešaka koje mogu znatno umanjiti djetetovu sposobnost da bude nježno, suosjećajno i emotivno otvoreno.
Vikanje iz frustracije
Vikanje može donijeti trenutnu poslušnost, ali djeca tada ulaze u obrambeni način razmišljanja. Umjesto da shvate što su pogriješila, djeca počinju tražiti načine da izbjegnu buduće izljeve bijesa.
Dugoročno, djeca iz takvih okruženja mogu razviti uvjerenje da je glasnoća, odnosno vika, znak moći. Neka će i sama postati glasna i gruba, dok će druga potiskivati osjećaje i zatvarati se. U oba slučaja, nježnost u njima sve više nestaje. Smiren ton i jasna poruka, čak i u teškim trenucima, grade emocionalnu sigurnost.
Korištenje prijetnji i zastrašivanja
Strah možda brzo djeluje, ali dugoročno uništava suosjećanje i povjerenje. Kad se poslušnost traži kroz prijetnje poput “Ako ne učiniš ovo, bit ćeš kažnjen”, dijete ne uči zašto nešto jest ili nije ispravno, već samo kako izbjeći kaznu.
Djeca koja se boje autoriteta često primjenjuju iste obrasce na drugima: prijete, manipuliraju ili nameću vlast. Umjesto da razumiju pojam poštovanja, razvijaju potrebu za kontrolom. Pravedna pravila su važna, ali ona se uče kroz razumijevanje, a ne kroz strah.
Prevelika krutost i neprilagodljivost
Kako prenosi The Times of India, struktura u odgoju je korisna, ali ako se ne ostavi prostor za razgovor, emocije se guše. Pravila koja ne dopuštaju fleksibilnost uče djecu da njihovi osjećaji nisu važni.
Takva djeca često potiskuju ranjivost, prestaju postavljati pitanja i dijeliti ono što ih muči. S vremenom se povlače i prema drugima, što može ometati razvoj empatije. Fleksibilnost ne znači popustljivost, ona znači slušanje, razumijevanje i prilagođavanje situaciji.
Reakcija samo na glasno i agresivno ponašanje
Ako djeca dobiju odgovor samo kada viču, brzo nauče da je vikanje jedini način da budu shvaćena. Tihi govor i pristojne molbe postaju nevidljive. Tako se nenamjerno nagrađuje grubo ponašanje. Djeca počinju vjerovati da važnost dolazi s glasnoćom, a ne s pristojnošću. Pravo poštovanje se razvija kada dijete zna da će biti saslušano bez potrebe za povišenim tonom.
Agresivno ponašanje odraslih kao model
Osjećaji poput bijesa su prirodni, ali kada se koriste za obranu ega ili pobjedu u raspravi, djeca upijaju poruku da je nasilje opravdan odgovor na stres, prenosi The Times of India.
Ako roditelji reagiraju vikom, vrijeđanjem ili pasivnom agresijom, djeca uče da su moć i dominacija važniji od razumijevanja i suosjećanja. Ljubazna djeca najčešće odrastaju uz roditelje koji priznaju vlastite pogreške, ispričaju se i pokažu kako se bijes može izraziti na zdrav način.