Njegova reakcija dolazi u trenutku sve češćih incidenata širom zemlje, uključujući nasilje u obrazovnim ustanovama, napade na policijske službenike i brojne afere koje potresaju sigurnosne službe.
— „Gospodo ministri, kad planirate stati, znate li kad je dosta? Nije sigurnost bacanje ‘bombi’ i objavljivanje selfija“, poručio je Ružnić, aludirajući na političke spektakle bez konkretnih rezultata.
Prema njegovim riječima, vlasti u zemlji još uvijek nisu razumjele osnovne principe sigurnosne arhitekture – počevši od toga šta je nadležnost Ministarstva unutrašnjih poslova, a šta funkcija Uprave policije. „Sigurnost je krov kuće“, ističe, dodajući da se ozbiljan sigurnosni sistem temelji na jasno definisanim politikama, planovima i procjenama, uz podršku obavještajnog i kontraobavještajnog aparata.
Upozorava da je trenutna slika BiH zapravo „sigurnosna erozija kao rezultat sistemske disfunkcionalnosti“. Ružnić navodi da se u zemljama u kojima su sigurnosni mehanizmi urušeni, javlja pojačana pojava incidenata ranije rezervisanih za krizna stanja – uključujući ubistva u školama, napade na policajce i korupciju u redovima sigurnosnih službi.
— „Ubistva u obrazovnim ustanovama ukazuju na potpuni izostanak preventivnih procjena i slabosti u saradnji policije, obrazovanja i socijalnih službi. Zanemarena mentalna higijena društva i nedostatak kriznih protokola dodatno pogoršavaju stanje“, kaže Ružnić.
Napadi na policajce, kako navodi, ogledalo su šireg problema – od loše opremljenosti do neadekvatnog strateškog rukovođenja. „Kad sistem ne štiti one koji štite zakon, šalje se poruka o slabosti države kao takve“.
Posebno zabrinjava, kaže, narušeni kredibilitet sigurnosnih institucija zbog korupcije u policiji. „Hapšenja i optužnice unutar sigurnosnih snaga ruše povjerenje građana. Nema sigurnosti bez transparentnosti, odgovornosti i nezavisnog nadzora“.
Za Ružnića je suština problema institucionalna: nedostaje funkcionalna i profesionalna struktura vođena meritokracijom. Bez toga, tvrdi, država je podložna i unutrašnjim i vanjskim prijetnjama.
— „Nasilje u školama, napadi na policiju i korumpirane sigurnosne strukture nisu samo problemi sigurnosti – to su simptomi institucionalnog kolapsa. Rješenje nije u represiji, već u reformi: jačanju preventivnih mehanizama, depolitizaciji institucija i obnavljanju profesionalnih standarda“.
Na kraju, Ružnić podsjeća i na migrantsku krizu kroz koju je Unsko-sanski kanton prošao, kritikujući aktuelne vlasti za neodgovornost i populizam:
— „Bogu trebamo biti zahvalni što niste bili na vlasti kad se država suočila s najvećim sigurnosnim izazovom 21. vijeka – hiljadama migranata. Mogu samo zamisliti kakav bi to show bio.“
Njegova poruka jasno poručuje: sigurnost nije politička igra, već ozbiljan i sistemski posao koji zahtijeva odgovorne, stručne i hrabre institucije.