Najnoviji put vodi je u Washington, gdje se u “prijateljskom tonu” – sastala sa republikanskim senatorima Marshom Blackburn i Berniejem Morenom. Na sastanku je Cvijanović izrazila punu podršku politikama administracije Donalda Trumpa, uprkos činjenici da je ista ta država, barem na papiru, još uvijek smatra personom non grata.
U razgovorima, Cvijanović je pohvalila američku posvećenost dijalogu i mirnom rješavanju sukoba, ističući da su stavovi Republike Srpske i američkih republikanaca “potpuno usklađeni”. Nije zaboravila ni podsjetiti na važnost Dejtonskog sporazuma – koji u praksi, zajedno s ostalim rukovodiocima iz RS-a, redovno dovodi u pitanje.
Podsjećamo, Cvijanović je još 2023. godine stavljena na listu sankcionisanih osoba od strane američkog Ureda za kontrolu strane imovine (OFAC), zajedno s Miloradom Dodikom i drugim visokim funkcionerima RS-a, zbog direktnog podrivanja Ustavnog suda BiH, Dejtonskog sporazuma i ustavnog poretka zemlje.
Pa ipak, nedavno joj je izdata posebna viza – ograničenog trajanja – koja joj omogućava posjete isključivo gradovima Dayton (Ohio) i New York (u kontekstu sjednica Vijeća sigurnosti UN-a). Naravno, u ovim “ograničenjima” Cvijanović je uspjela održati ne samo govor pred UN-om 6. maja (u kojem je žestoko napala visokog predstavnika Christiana Schmidta), već i upisati još jedan “diplomatski” krug po američkom tlu.
Ne tako davno, ova ista Cvijanović napustila je sjednicu UN-a u New Yorku kada je Schmidt počeo govoriti. Ove godine, našli su se na istoj sjednici – ali bez dramatičnih izlazaka. Sve u svemu, djeluje da se viza, i pored sankcija, koristi prilično fleksibilno, piše Klix.
Na sve to, postavlja se pitanje: ako sankcionisani zvaničnici mogu putovati u SAD više puta mjesečno, primati vizu i držati govore, o kakvim tačno sankcijama govorimo? I kakvu poruku SAD time šalje – i svojim građanima, i bh. javnosti?