-Međutim ja, isto kao i drugi istraživači, nisam mogao sjediti skrštenih ruku te ne “čačkati” po arhivama u kojima sam tražio dobre pjesme sevdalinke, a koje su, iz razno raznih načina, ostajale sakrivene od onih koji su ih trebali slušati. Tragom tih aktivnosti nastala je moja druga knjiga “Sevdalinke-505 pjesama sa notnim zapisima” koja će se zahvaljujući mojim kolegama iz Udruženja poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine i podršci Naide Hota-Muminović, ministrice za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, naći ubibliotekama svih osnovnih i srednjih škola u sarajevskom kantonu. Sretan sam zbog toga jer se tako ispunjava jedan od mojih ciljeva vezan za to da se sevdalinka na pravi način približi mladim generacija koji je, u vremenu pred nama, trebaju čuvati i promovirati na svakom koraku. Ova knjiga će se uskoro naći u prodaji i u svim većim objektima “Merkatora” i “Konzuma”.
Izgleda da će te po rezultatima tvog hobija više prepoznavati nego li po poslovima metalca, tvom osnovnom zanimanju?
-Neće mi to smetati. I jedan i drugi posao su mi dragi. Slika „Mona Liza“ Leonarda da Vinčija jedna je od najpoznatijih slika na svijetu. Danas vrijedi stotine mioliona dolara. A šta je njen autor bio po zanimanju. Bio je mašinski inžinjer. Njegov kuglični ležaj kojeg je izmislio prilikom projektovanja jednog tenka vrijedniji je od nje. No, niko ga po njemu ne pamti. Svi ga znaju kao autora „Mona lize“. Neki pravnikkod nas poznati je pjesnik. Brojne fudbalere koji nisu završili sportske akademije pamte po vragolijama na travnatom terenu. Ako i mene sutra budu pamtili po notnim zapisima sevdalinki a ne po aktivnostima kojima se bavim kao metalac, bit ću presretan.
Sevdalinku danas mnogi hvale, a malo ili je gotovo nikako ne snimaju na svojim albumima?
-To je pomodarstvo.Mnogu trče za zvucima iz tuđih avlija a zaboravljaju naše blago koje se zove sevdalinka. Šta je bitno za nju reći. Te pjresme su pravili genijalci, najbolji pjresnici. Nisu to bili ljudi kao neki danas koji u trci za zaradom “trče” za trendovima govoreći “idem danas da napravim hit pjesmu”. Pjesme, pogotovo sevdalinke ne pišu se tako. Sevdalinke su jednostavno nastajale i sazrijevale u srcima onih koji su znali šta prava ljepota znači i otuda traju tako dugo kao da su danas pisane. Ne može svako napraviti velike pjesme. Njih su pisali genijalci kakvi su bili Šantić. Đikić… Oni su bili vrhunski pjesnici, velemajstori svog zanata koji su dobro baratali sa pjesničkim, stilskim, figurama. Znali su šta su metafore, alegorije. Iprebole…, koji mi kao čitsaoci trebamo otktivati. Ako ih ne otkrijemo, ako ih ne riješimo, onda smo totalno pogriješili u shvatanju pjesme i onog šta su njome htjeli reći. Puno je danas onih koji sevdalinku pogrešno “razumiju”. Nisu shatili njene stilske figure, neke istorijske momente pa da sebi, uistinu, razjasne o čemu se u pjesmi radi. U mojoj zbirci “Sedalinke-505 pjesama sa notnim zapisima” napisao sam četiri-pet priča o nekim od pjesmama kao što nsu “Djevojka sokolu zulum učinila”, “Kad ja pođoh na Bembašu”… Sad sam pripremio novu knjigu koja će se zvati “Razumijeti pa pjevati sedalinku”. Ona je u pripremi za štampu i sadrži 60 priča o pjesma. Svaka priča vezana je za tumačenje jedne od melodija. Pojasnio sam neke nejasne stvari o pjesmi “Alipaša na Hercegovini”, pa o “Put putuje Latif aga”… i drugim. To je veoma, veoma važno za svakog ko hoće da se bavi sevdalinkom profesionalno ili ko hoće a je na pravi način razumije.
Hoće li biti notnih zapisa tih pjesama?
-Ne. Notni zapisi se već nalaze u zbirci “Sevdalinke-505 pjesama sa notnim zapisima”.Ova moja treća knjiga na neki način nadograđuje “Sevdalinke”. U njoj detaljnije pojašnjavam kako su nastajale i o čemu su, uistinu, govorile naše najljepše sevdalinke. Primjera radi o pjesmi “Nigdje zore ni bijela dana” internetom kruže različite nebuloze. Zbog stihova “…Sabljo moja roditelja moga/Roditelja Bega Isaj bega/ Dosta se mi počinila jada/Dosta jada oko Biogreda/ A i muke oko Banja Luke…” proglašava se nacionalističkom pjesmom. Nacionalizam se uz ovu pjesmu, pa ni uz bilo koju sevdalinku ne može vezati. Naravno da sam krenuo da objasnim to. Ni jednom pjesniku nikada nije na um palo da u sevdalinci nešto veže za nacionalizam bilo koje vrste. Tako je nastala vrlo zanimljiva priča o ovoj pjesmi. Naveo sam istorijske detalje koji argumentovano pojašnjavaju šta se dešavalo u toj sevdalinci.
Knjiga bi trebala tokom ove godine biti štampana?
-Trebala bi. Ona je već u pripremi. Izdavač je “Dobra knjiga” Izedina Šikala. Dubolko smo ušli u pripreme poslova vezanih za njeno štampanje. Knjiga će imati oko 350 stranica. Neke od priča su naznačene na petnaestak stranica. Nastojao sam da ih ispričam tako kako bi ih ljudi na najbolji ačuin shvatili i na neki način se složili sa onim o čemu ja pišem. Naravno, knjiga sadrži još neke stvari gdje sam konkretnije govorio o nastanaku sevdalenke i njenom razumijevanje. Bit će i jedno posebno poglavlje vezano za uzvike u sevdalinkama. Niko se tome do sada nije baš posvetio. Ja sam, jednostavno, “morao” o tome što šta reći, jer sevdalinke praktično nema bez uzvika “Haj”, “Hej”, “Aman”. “Zaman”… i sličnih. Pojasnio sam nastanak tih uzvika i načine njihove upotrebe.
Inače, Muhamed Žero rođen je 1953. godine u Vogošći gdje je završio osnovnu školu. Mašinsku tehničku školu u Sarajevu završio je 1972., a Mašinski fakultet u Sarajevu 1977. godine. Po okončanju studija, kao stipendista firme UNIS “Pretis”, zaposlio se u ovom kolektivu, gdje je kao mašinski inžinjer, na poslovimakonstruktora, tehnologa i projektanta tehnologija proveo više od 10 godina. Godine prelazi u tvornicu bicikla UNIS “Lasta” na Ilidži na mjesto direktora razvoja a godine postaje direktor ove tvornice. Ovu funkciju, veoma uspješno, obavljao je sve do početka odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine.
Nakon rata, 1996. godine odlazi u Njemačku u Frajburg gdje je radio kao inžinjer dvije godine. Po povratku u Bosnu i Hercegovinu, u Vogošći je osnovao svoju firmu “Praktik”, gdje i danas uspješno radi. Firma se bavi proizvodnjom metalnih podkonstrukcija za građevinsku industriju i industriju namještaja. Kompletna proizvodnja se izvozi u Evropsku uniju. Govori engleski, njemački i ruski jezik.
Paralelno s mašinstvom, čitav život se bavi i bosanskom narodnom pjesmom sevdalinkom. Još kao student počeo je zapisivati sevdalinke, a tokom minulog rata je napisao i 1995. godine objavio zbirku sevdalinki sa notnim zapisima “Sevdah Bošnjaka”, koja je doživjela tri izdanja.
Također, 2021. godine objavio je drugu knjigu-zbirku bosanskih narodnih pjesama “Sevdalinke-505 pjesama sa notnim zapisima”. Ova zbirka sevdalinki je plod pedesetogodišnjeg rada Muhameda Žere na sakupljanju sevdalinki i najobimnija je zbirka isključivo bosanskih narodnih pjesama sevdalinki sa notnim zapisima, nakon zbirke koju je objavio čeh Ludvik Kuba još davne 1890. godine. Kao priznanje za njegovu privrednu, kulturnu i rodoljubivu angažovanost 2024. godine dobio je “Plaketu Grada Sarajeva”.