Snimljen na brodu, uz prisustvo porodice, prijatelja, pa čak i jedne mačke koja nakratko uđe u kadar, Tanović dijeli misli koje su, iako ne njegove autorske, duboko rezonirale s publikom.
Uz kadar mora, stijene i svakodnevne intime, režiser Ničije zemlje i brojnih drugih dijela, podsjetio je na ono što nam često izmiče u užurbanosti života.
“Mislim da zaboravljamo da život nikada nije bio zamišljen da se razumije, već da se osjeti. Trošimo toliko vremena pokušavajući sve razumjeti, popraviti, objasniti, kontrolisati, ali život nije slagalica, život je val, a ti nisi ovdje da ga nosiš, već da ga pustiš da prođe kroz tebe.”
Radost, strah, slomljeno srce, trenuci koji nemaju smisla sve dok vrijeme ne učini svoje.
Nisi slomljen, već postaješ. Tuga dolazi kad pokušavamo zadržati ono što je bilo suđeno da prođe. Grčevito držimo trenutke, ljude, osjećaje, nadajući se da ćemo ih zamrznuti u vremenu, ali sve što si ikada volio bilo je posuđeno i ljepota toga nije bila u držanju, već u bivstvu. Zato, ako te boli… nemoj žuriti da pobjegneš. Ako si izgubljen – nemoj panično tražiti smjer. Osjeti sve. Jer i to je dio plesa. A ako slušaš dovoljno pažljivo, čak i tvoja bol pokušava te naučiti kako da budeš živ.”
Objava je naišla na brojne reakcije, zahvalnost, suze, tišinu. U vremenu kada se sadržaj sve češće mjeri brojem klikova, Tanović nas je podsjetio na snagu osjećaja i važnost prisutnosti.
Na to da, usprkos svim profesionalnim titulama, nagradama i priznanjima, ostaje čovjek koji zna kada treba stati, pogledati more i osjetiti život, piše zene.ba.