Okrugli sto čiju je organizaciju podržao i Ured visokog komesara Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) bio je prilika za dijalog lidera organizacija osoba sa invaliditetom, predstavnika Vijeća za osobe sa invaliditetom BiH, donosilaca odluka u Bosni i Hercegovini na svim nivoima vlasti, kao i predstavnika ključnih međunarodnih institucija i organizacija koje se bave ovim pitanjima.
Otvarajući skup uvodnim obraćanjem, poslanica Predstavničkog doma i članica Zajedničke komisije za ljudska prava BiH Rejhana Dervišević kazala je da se život osoba s invaliditetom svakog dana odvija pred očima svakoga od nas, a da mi kao društvo nismo dovoljno zreli da se s tim pitanjem na odgovoran i savjestan način nosimo te da još uvijek o osobama s invaliditetom govorimo kao o ljudima ‘s posebnim potrebama’ iako su nam, kako je naglasila, potrebe svima iste, samo je pitanje mogućnosti njihove realizacije.
U društvu nedostaje senzibiliteta, ali i edukacije od najranijih dana jer je invaliditet – bio vidljiv ili ne, fizički ili intelektualni – stigmatiziran. O tome ne govorimo dovoljno, a spremni smo i jednostavno okrenuti glavu iz razloga što vjerujemo da to nije naša briga jer se ne dešava nama. Na taj način pravi heroji i heroine ostaju nevidljivi, potisnuti i nedovoljno poštovani. Mnoge prepreke i problemi sa kojima treba da se nose svakog dana – za društvo nisu važni. Od problema infrastrukture širom zemlje, pa sve do diskriminacije, stigmatizacije i etiketiranja koje trpe, kao i njihovog mentalnog zdravlja – istaknula je Dervišević.
Prema njenim riječima, na potrebe jačeg zalaganja za rješavanje problema i borbu protiv diskriminacije zasnovane na invaliditetu, usklađivanje zakonodavstva na svim nivoima vlasti u BiH, osiguravanje pristupa kvalitetnoj univerzalnoj zdravstvenoj zaštiti, usvajanju mjera za jačanje inkluzivnosti obrazovnog sistema i slično, ukazuju i zemlje koje daju svoje sugestije za unapređenje stanja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, komentare na Univerzalni periodični prikaz stanja ljudskih prava u BiH, što je, kako je kazala Dervišević, bio slučaj i ove godine.
Učesnicima Okruglog stola u svojstvu uvodničara obratili su se i pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Kemo Sarač, predsjednik Vijeća za osobe s invaliditetom BiH Fikret Zuko te predstavnica Delegacije Evropske unije u BiH Mojca Krisper Figueroa.
Govorili su o važnosti dijaloga o ovoj temi, mogućnostima poboljšanja domaćeg zakonodavnog okvira u ovoj oblasti te o važnosti institucionalne borbe protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom i njihove sveobuhvatne inkluzije u društveni život.
Tokom prva dva panela, koji su obuhvatili teme o položaju osoba s invaliditetom u BiH s naglaskom na izazove iz nadležnosti države, te Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom i završna razmatranja Odbora UN-a, uključujući i informaciju o 4. ciklusu Univerzalnog periodičnog pregleda o stanju ljudskih prava u BiH, predstavnici domaćih institucija, udruženja i organizacija osoba sa invaliditetom te viša savjetnica za ljudska prava u Uredu rezidentne koordinatorice UN-a u BiH, UN/OHCHR Agnes Picod, govorili su o izazovima sa kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju u svakodnevnom životu, poteškoćama u okviru izbornog procesa i političkoj participaciji na svim nivoima vlasti, strateškom pristupu u implementaciji Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, procesu podizanja svijesti o značaju pristupačnosti osoba sa invaliditetom u svim oblastima, s posebnim fokusom na njihovo zapošljavanje te o značaju izrade jedinstvene baze osoba sa invalidetom kao jedne od najranjivijih kategorija u društvu.
Govoreći u okviru panela koji se odnosio na mehanizme konsultacija javnog sektora i organizacija osoba s invaliditetom, poslanica Dervišević je ocijenila da bi Bosna i Hercegovina, na osnovu obaveza preuzetih ratifikacijom UN Konvencije o pravima lica s invaliditetom i njenim Fakultativnim protokolom, ali i Zaključnih razmatranja o inicijalnom izvještaju BiH Komitetu UN o pravima lica s invaliditetom od 12. 4. 2017. godine, mogla pristupiti formiranju tijela poput vijeća osoba s invaliditetom Bosne i Hercegovine pri PSBiH. Podsjetila je na postojanje Vijeća nacionalnih manjina BiH kao drugog parlamentarnog tijela u PSBiH, čijem je osnivanju, kako je rekla, prethodilo usvojanje Zakona o pravima pripadnika nacionalnih manjina.
Rekla je da bi potencijalna prepreka za osnivanje vijeća osoba sa invaliditetom bila u nepostojanju domaćeg pravnog akta za formiranje takvog tijela. U tom kontekstu, iznijela je osnovne proceduralne korake koje bi Zajednička komisija za ljudska prava, odnosno PSBiH, trebalo da poduzme za formiranje ovog vijeća koje bi, kako je apostrofirala, kao posebno, nezavisno i savjetodavno tijelo PSBiH, imalo nadležnost za davanje mišljenja, savjeta i prijedloga PSBiH o svim pitanjima koja se tiču prava, položaja i interesa osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini, a vezano za praćenje provođenja odredbi Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom UN-a.
Iz diskusija na današnjem skupu proistekli su i konkretni zaključci koji se između ostalog odnose na inteziviranje aktivnosti na punoj implementaciji Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, jačanje vidljivosti i uloge vijeća za osobe sa invaliditetom, poduzimanje aktivnosti na edukaciji i uklanjanju diskriminacije osoba sa invaliditetom u smislu zapošljavanja, pristupa obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, društvenoj inkluziji i na pitanja pristupačnosti, te poduzimanje radnji i podnošenje inicijative s ciljem uspostave Vijeća osoba sa invaliditetom, kao posebnog i nezavisnog tijela pri PSBiH.
Prema riječima poslanice Dervišević i moderatorice Okruglog stola i sekretarke Zajedničke komisije za ljudska prava Aide Kreho – Vrhovčić, svi predloženi zaključci bit će precizno sistematizirani te predloženi na usvajanje na nekoj od narednih sjednica Zajedničke komisije za ljudska prava PSBiH.