Pomozi.ba nakon toga je okupio svoj spasilački tim sa psima tragačima koji se obučavaju za međunarodnu licencu kako bi bili spremni da u svakoj prilici spasu one kojima je pomoć neophodna. Obuka se provodi na području opštine Ilijaš, gdje se, ujedno, gradi centar za obuku pasa koji ima ambiciju da postane najmoderniji u ovom dijelu Evrope.
Zvuk dobro poznate sirene ledi krv u žilama. No, nema stvarne opasnosti. U pitanju je pokazna vježba u koju je uključen spasilački tim rasterećen političkih i etničkih podjela, usmjeren samo na jedno – spasavanje, piše N1.
Davorin Sekulić, volonter i vlasnik psa:
“Radi se o projektu koji je pokrenulo Udruženje Pomozi.ba poslije katastrofalnih poplava u Jablanici i svih problema sa spasilačkim psima u BiH, licenci i svega toga što se dešavalo. Izabrano je šest pasa i vodiča iz čitave BiH koji će se obučiti i školovati da budu, jer ne postoji nijedan licenciran pas po međunarodnim standardima, ovi će psi i njih i njihovi vodiči biti licencirani po međunarodnim standardima BiH.”
Treba napomenuti da se, uporedo sa obukom na ovom mjestu, gradi i prvi poligon za obuku potražnih pasa u ruševinama, što do sada, u BiH, nismo imali. Ambicija je da postane najbolji i najmoderniji u ovom dijelu Evrope.
Jasmin Žigić, predsjednik Vatrogasnog društva Vogošća:
“Vatrogasno društvo je u sklopu Civilne zaštite i u sklopu jedinice za zaštitu i spasavanje. Pored onih poslova koje vatrogasci rade, proširili smo svoj rad i na spasilačke jedinice i tako i ovdje možete vidjeti da ima više službi i vatrogasnih jedinica, humanitarno Udruženje Pomozi.ba, kompanija…”
Ovi pametni i sposobni psi tragači, nisu početnici. Naprotiv, već su prošli obuke, duboko zagazili u potražne vode, a s obzirom na to da je ova započela u februaru, čitav proces odvija se mnogo brže. Stoga, na prve ispite mogli bi da izađu već u oktobru, kada bismo i zvanično imali prve potražne pse licencirane po međunarodnom IRO standardu. Zahvaljujući ovim dobrim ljudima, ne predstavnicima vlasti.
Nenad Jovanović, predsjednik GSS Bijeljina:
“GSS stanica Bijeljina ima jednog psa. I on je dio prijekta naravno sa mnom kao vodičem. Čat mi je što sam dio ovog projekta. Tuga je i jad što pored svih tih institucija koje imaju budžete i opremu i sve živo, vi ne možete da nađete sredstva za obuku pet ili šest pasa, da BiH ima najnužnije sredstvo za rad u ovakvim uslovima.”
Iako povrijeđen vježbu je završio i potražni pas Nala, koji je Prvog maja, u bezazlenoj šetnji povrijedio šapu. No, to je nije spriječilo da ostvari sjajan rezultat i pokaže da se ničim ne razlikuje od svojih drugara.
Hilda Zuko, Vatrogasno društvo Vogošća:
“Porezala se na kamen ili staklo. Evo, koliko je prošlo od Prvog maja, ja mislim da je odradila fantastičan posao jer je na tri noge sve ovo uradila, za razliku od ostalih pasa. U našoj državi dosta vlada taj stereotip islamskog vjerovanja, da se kosi sa psima, inače. Nama nije dozvoljeno da ih držimo kao kućne ljubimce, međutim, oni su naši spasilački psi vodimo se tom mišlju da ako spasimo jedan život, spasio si sve.”
A u pomoć su i tog kobnog oktobra pritekli spasioci sa svih strana. Stoga je i u ovom projektu aktivan tim iz Srbije koji ima tri psa. Njihovo iskustvo je ogromno, a instruktor Dejan, navodi samo neka od njih.
Dejan Šeković, instruktor spasilačkih pasa iz Srbije:
“Ikona je pronašao malu Dunju, tražili smo i Danku, nažalost, bezuspješno. Ima dosta spasavanja, sa dementnim licima, planinarima, suicidnim osobama, svim osobama koje s eizgube u nekim opštim planinskim uslovima. Svaka nova promjena terena, ruševine, ekipe mnogo znači za školovanje i usavršavanje pasa.”
A nakon što smo sve posmatrali sa strane, došlo je vrijeme da i sami učestvujemo i damo svoj skromni doprinos i da se i lično uvjerimo u visprenost i inteligenciju ovih, mnogima, omiljenih krznenih životinja.
U ovim trenucima ja ću da glumim žrtvu, odnosnom markiranta, do kojeg će da dođe jedan od ovih famoznih pasa.
Biti u malom prostoru nije nimalo jednostavno, no, straha nema. Moj spasilac se približava.
Dakle, ovo je trenutak kad je moj spasilac došao do mene i to znači da je markirant, odnosno žrtva, tj. ja živa i zdrava.
I uvjerena da su svi građani BiH, ali i šire, u odličnim rukama.
Kompletan projekat finansira Udruženje Pomozi.ba uz podršku Vatrogasnog društva Vogošća, kompanija i donatora. Ovdje niko ne prima platu, niti to traže, potrebna su im samo sredstva za opremu i obuku. Nakon što smo se u ovaj plemeniti poduhvat i sami ispratili, udaljićemo se kako bi vrijednu ekipu ostavili da se pripremaju za noćnu obuku.