Ljubav prema defu, ilahijama i duhovnoj muzici je ipak jača od razmišljanja o rizicima – kaže Abdussamed za portal Bosnainfo.
Želja za sviranjem tog instrumenta potiče još od malih nogu, odrastajući u islamski orijentisanoj porodici. Od malena učim i slušam ilahije, a iz toga sam dobio želju da kupim def. Tako sam svirao, sam sebe učio, a kasnije uz sugestije profesionalaca kao i svakodnevnu višesatnu vježbu nadograđivao svoje vještine – prisjeća se naš sagovornik.
Nakon nekog vremena i nekoliko upita prijatelja da i njima nabavi def, došao je na ideju prodaje tog instrumenta. Mnogi su bili skeptični i sumnjičavi imajući u vidu da je to nesvakidašnja stvar, a pogotovo novitet na našem tržištu. Međutim, shvatio sam da bez rizika nema uspjeha i krenuo tim putem – ističe umjetnik.
Siguran je da def kod nas ima svijetlu budućnost jer sve više ljudi cijeni tradicionalne instrumente i njihovu povezanost s identitetom, duhovnošću i kulturom. Uz podršku kroz obrazovanje, medije i zajednicu, vjerujem da će def opstati, ali i doživjeti novu popularnost među mlađim generacijama – naglašava Abdussamed.
Kaže da u Bosni i Hercegovini imamo izuzetno talentovanih svirača defa, mladih i iskusnih. Neki od njih su već prepoznatljivi na društvenim mrežama, a drugi djeluju unutar svojih zajednica, ansambala i kulturnih udruženja. Kao jednog od najboljih izdvojio bih Halida Hajdukovića koji ima svoj muzički studio u Sarajevu. Halid je od rođenja slijep, ali mu to nije bila prepreka za uspjeh u njegovoj karijeri. Posebno raduje što sve više djece i mladih prepoznaje def kao vrijedan instrument, a broj entuzijasta i učenika konstantno raste – ističe Abdussamed.
Pojašnjava da se def može učiti na razne načine, uživo ili online. Postoje muzičke radionice, privatni časovi i sve više video tutorijala dostupnih na internetu.
U nekim gradovima postoje i kulturno-umjetnička društva ili organizacije koje nude kurseve sviranja defa. Naša stranica @kdssound također promoviše edukativni sadržaj i planiramo u budućnosti uključiti više materijala za početnike – rekao nam je Abdussamed.
Govoreći o defu kaže da je to tradicionalni, najčešće okgrugli instrument, poznat po svom jednostavnom obliku i bogatom zvuku. U našem žargonu je, shodno utjecaju ponajviše turskog jezika poznat najčešće kao kudum, iako je kudum u suštini drugi instrument.
Poznat je i kao bendir. U osnovi, to je kružni ram, najčešće od drveta, preko kojeg je zategnuta prirodna ili sintetička opna. Sličan je bendiru i često se koristi u izvođenju duhovne muzike, ilahija, sevdalinki, ali i u raznim oblicima folklora i orijentalne muzike. Iako izgleda jednostavno, def nudi širok spektar zvukova, od dubokih basova do oštrih udaraca, što ga čini izuzetno izražajnim instrumentom.
Def je na našim prostorima prisutan stoljećima, a njegovo širenje se najviše vezuje uz dolazak islamske kulture i duhovne tradicije tokom Osmanskog perioda. Zlatno doba defa bilo je posebno izraženo u okviru tekija, gdje se koristio kao sredstvo za zikr i muzičku pratnju ilahija. Takođe, def je imao svoje mjesto i u narodnim običajima, svadbama i proslavama, posebno u ruralnim krajevima. Veže se i za ranija stoljeća te se u hadisima Poslanika s.a.w.s. spominje kao dozvoljen instrument u islamu – kazao je Abdussamed.
Danas se def najviše koristi u izvođenju ilahija i duhovne muzike, a sve češće i u modernim aranžmanima, kao i u edukativne svrhe. Mnogi mladi kroz def pronalaze vezu s duhovnošću, ali i način izražavanja kroz muziku. Također, koristi se i u folklornim ansamblima, umjetničkim performansima, pa čak i u muzičkoj terapiji zbog svog ritmičkog i umirujućeg karaktera.