Sarajevo

Roditelji djece sa poteškoćama u razvoju: Direktor Hasanović govori neistine

Iako se incident na Olimpijskom bazenu Otoka, kada su zaštitari pokušali izbaciti djecu sa poteškoćama u razvoju i njihove trenere, dogodio prije mjesec dana, rješenje problema je, po svemu sudeći još prilično daleko.

FOTO: ARHIVA
FOTO: ARHIVA

Posljednje gostovanje direktora Olimpijskog bazena Otoka Avdije Hasanovića na BHT-u je samo “dolilo ulje na vatru”. Povodom tvrdnji koje je iznio tom prilikom, oglasili su se roditelji djece sa poteškoćama u razvoju, okupljeni u udruženje Srcem za posebne, čijim trenerima je onemogućen rad sa tom djecom. Njihovo reagovanje prenosimo u cijelosti.

Pročitajte još

“Mediji, oprez! Provodite medijsku hajku pitanjima o pravima djece Jedna situacija – dva scenarija. Da li živimo u paralelnom univerzumu? Šta se zapravo dogodilo 9. aprila?

Osjećamo obavezu ponovo se oglasiti i jasno odgovoriti, jer – kako se može zaključiti – ne šutimo na neistine i nepravdu. 

Roditelji ne izmišljaju

U emisiji BHT1, direktor Olimpijskog bazena Otoka, Avdija Hasanović, iznio je niz tvrdnji koje su u potpunoj suprotnosti s onim što mi – roditelji i djeca – proživljavamo već skoro mjesec dana. Zato ćemo – roditelji – odgovoriti na svaku neistinu činjenicama. 

Hasanović: “Ja mislim da nije bio ni incident ni priča.” 

Naša istina: Pozvana je policija. Trenera se pokušalo fizički udaljiti. Djeca su svjedočila stresnoj i uznemirujućoj sceni. Ako to nije incident – šta jeste? 

Hasanović: “Djeca nisu nikad ni odlazila sa bazena.” 

Naša istina: Trenerima je onemogućen rad. A svi znamo šta treneri znače za našu djecu. Dobro, možda i jeste tačno – djeca nisu otišla, ali su ih pokušali otjerati. 

Hasanović: “Nisam izjavio da djeca vrše nuždu na bazenu.” 

Naše pitanje: Jeste li sigurni da niste? Da li i dalje tvrdite da nikada niste dovodili u pitanje fiziološke funkcije djece s poteškoćama? Roditelji koji su prisustvovali tim razgovorima ne izmišljaju. Njihova sjećanja se ne brišu demantijima pred kamerama. 

U emisiji smo čuli još nešto vrlo ozbiljno: “Pitajte predsjednika Komisije… da li je ta Komisija možda ispolitizirana.” 

Naša istina: Komisija za ljudska prava Gradskog vijeća Sarajeva donijela je zvaničan zaključak: U ovom slučaju došlo je do povrede temeljnih ljudskih prava djece s poteškoćama u razvoju. To podrazumijeva: • diskriminaciju, • uskraćivanje prava na individualni rad, • negiranje roditeljskog izbora. Ako direktor jedne javne ustanove dovodi u pitanje rad tijela zaduženog za zaštitu prava građana, kome će naša djeca vjerovati? 

Iz izrečenog u emisiji, čini se da direktor jedne javne ustanove dovodi u pitanje i legitimnu ulogu medija u izvještavanju o pravima djece s poteškoćama u razvoju, nazivajući to “medijskom hajkom.” Olimpijski bazen je javna ustanova. Postoji zbog javnog interesa. A mediji, podsjećamo, imaju pravo i obavezu da o ovome govore. Da pitaju. Da otkrivaju. Da štite najranjivije. Napadi na novinare, s pozicije moći, ne smiju biti štit za prikrivanje nepravilnosti. I nikada ne smiju biti oružje za guranje dječijih prava pod tepih.  

Ukidanje prava

Još jedan detalj koji ne smije proći nezapaženo: Prije samo 20 dana, direktor Hasanović tvrdio je da “ne postoji nikakva odluka” o zabrani. Danas? Danas pred kamerama lično pokazuje tu istu odluku. Dakle: 

• postoji odluka, 

• postoji zabrana, 

• postoji problem. 

Sve što je ranije negirano sada je pred očima javnosti potvrđeno. Zato pitamo ponovo: Kako da dijete s poteškoćama pliva, ako mu zabranite trenera?

I za kraj, barem oko nečega se slažemo: Nadamo se da će ova borba iznjedriti sistemska rješenja. Da nikada više nijedno dijete ne bude isključeno. Da nikome ne bude uskraćeno pravo.

P.S. Hasanović je tokom emisije u kojoj su roditelji iznosili svoju stranu priče izbrojao čak 33 sintagme za koje smatra da predstavljaju „niz uvreda i ružnih riječi“ upućenih olimpijskom bazenu, njegovoj upravi i uposlenicima. Naravno da to nije istina. Podsjećamo: sintagma je skup od dvije ili više riječi koje zajedno znače više nego svaka ponaosob. Na primjer: “isključeno dijete”, “neopravdana odluka”, “ukidanje prava”. Zvuči poznato? Možda zato što nije problem u riječima, nego u onome što one opisuju”, navodi se u saopćenju roditelja.