Ona ističe da je veoma bitno sada obratiti pažnju na regiju, a pogotovo na Bosnu i Hercegovinu, koju trenutno smatra “najvrelijom tačkom”. Stradner povezuje Dodikove nedavne izjave o muslimanima u zemlji sa Putinovom agendom, navodeći da on “jako dobro razumije etnoreligijske razlike u regionu, i zna kako da raspiri sve te podjele”.
Stradner je u intervjuu za Kyiv Post izjavila da ne zna da li bi moglo u Evropi doći do još jednog rata poput onog u Ukrajini, ali da vidi nastavak eskalacija na Balkanu, te da je američka obavještajna služba prošle godine upozorila na potencijalne eskalacije u regionu. Ističe da je prije samo nekoliko sedmica britanska vlada upozorila na Putinove aktivnosti u regiji.
Također je spomenula nedavni sastanak Vladimira Putina i patrijarha Kirila sa srpskim patrijarhom, navodeći da to pokazuje kakvu ulogu ima Crkva u “potpirivanju dodatnih podjela i problema”.
Zašto bi Rusiju uopće interesovao Balkan?
“Putinu nije stalo do toga da preuzme još jedan komad teritorije. Ono što Putina zanima jeste to što se trenutno vode pregovori između Rusije, SAD-a i Ukrajine o primirju, a Putin treba distrakciju”, navodi Stradner.
“A Balkan je njegovo omiljeno mjesto gdje uvijek može izazvati eskalaciju i nadati se konfliktu, kako bi se mogao predstaviti kao posrednik i poručiti Zapadu: ako ne želite da se sukob u Balkanu dodatno rasplamsa, moraćete da pregovarate sa mnom. A Putin zapravo ne mora slati tenkove i avione u bilo koju od zemalja Zapadnog Balkana, jer ruska obavještajna služba tamo oduvijek igra važnu ulogu. Putin tamo ima svoje marionete”, dodaje ona.
Stradner smatra da je “jedna od ključnih stvari koju Putin sada želi da pokaže jeste da su NATO i EU papirni tigrovi”.
“Imamo zemlje poput Crne Gore i Sjeverne Makedonije koje su članice NATO-a, a imamo i NATO mirovne trupe stacionirane na Kosovu. Tu je i prisustvo NATO-a u Bosni i Hercegovini, kao i snage EU. To je upravo ostvarenje sna za Vladimira Putina — da testira te institucije i savez, i pokaže da su EU i NATO slabi”, kaže ona.
Stradner spominje i izbore u Moldaviji ove godine, navodeći da je u toj zemlji Putin “u punoj snazi”.
“Dakle, zaista moramo početi povezivati tačke između onoga što se dešava u Gruziji, Moldaviji i Zapadnom Balkanu. Već neko vrijeme upozoravam na Putinove poteze u baltičkim državama, i to je takođe dio iste šeme, jer tamo ima mnogo ruskih govornika, i zamislite bilo kakvu eskalaciju u Baltiku gdje bi Putin mogao poslati svoje tzv. mirovnjake, kako bi spriječio odgovor NATO-a”, navodi ona.
Prema njenom mišljenju, to nije samo “nasumično zveckanje oružjem”. Podsjetila je na incident na Kosovu 2023. kada je povrijeđeno devedeset NATO vojnika.
“Šta je NATO uradio? Ništa. Objavili su jednu od onih patetičnih Twitter izjava o tome koliko su zabrinuti. Nemojte se zavaravati — situacija u regionu se zaista zagrijava”, upozorava ona.
Zašto je Dodik potreban Vučiću?
Stradner je zatim govorila o situaciji u pojedinim zemljama i aktivnostima Rusije i Srbije tamo, a počela je s BiH, navodeći da smatra da je to trenutno “najvrelija tačka”.
Navela je prijetnje predsjednika bh. entiteta Milorada Dodika otcjepljenjem od BiH.
“Ako pogledate unazad nekoliko godina, on je više puta iznosio secesionističke prijetnje, ali ih nije sproveo zbog tadašnje geopolitičke situacije. Ovoga puta sam znatno više zabrinuta jer je Zapad dekoncentrisan, a s obzirom na to koliko ima unutrašnjih i regionalnih problema u Evropi, SAD-u i drugdje, Dodik vrlo dobro shvata da EU trenutno vjerovatno nema političku volju da nešto učini”, smatra ona.
Dodik je više puta naglašavao kako će ga Putin podržati i pomoći mu, a on ima i veoma bliske veze sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.
Stradner ističe da se ne slaže s analitičarima koju smatraju da Vučiću nije u interesu da bude blizak Dodiku, i to jer “njemu Dodik uvijek treba — da bi eskalirao, pa onda deeskalirao, i da bi on iskoristio to kao sredstvo za pregovore sa EU i SAD-om, predstavljajući sebe kao stub stabilnosti”.
SAD su uvele sankcije Dodiku, a Stradner se nada da će EU učiniti isto.
Stradner objašnjava da je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt još jedna osoba koju će Rusija “pokušati osujetiti, kako bi osigurala da on ne ispuni svoja obećanja”.
Pravo pitanje jeste zašto bi Zapad uopće mario za tako malu zemlju?
Stradner objašnjava da je problem u tome što “Putin jako dobro razumije etnoreligijske razlike u regionu, i zna kako da raspiri sve te podjele”. Ona navodi kao primjer Dodikovu izjavu da bi muslimani trebali preći na pravoslavlje – što naziva “zaista poraznom izjavom” i retorikom koja može biti zapaljiva s obzirom na ratove 1990ih.
“Ali nije riječ samo o Bosni i Hercegovini. Mislim da bi svaka nova eskalacija mogla da se prelije i u druge dijelove regiona, uključujući i Kosovo”, ističe ona.
“Ne pamtimo ovako nešto još of Miloševića”
Stradner je istakla da je danas optimističnija u pogledu pristupa Zapada Kosovu nego što je bila prije dvije-tri godine, jer je broj NATO mirovnjaka porastao, “i oni jako dobro razumiju igre koje Rusija i Srbija igraju”.
Ipak, izrazila je zabrinutost za Sjevernu Makedoniju i Crnu Goru. To su punopravne članice NATO-a i, “ako dođe do haosa, to bi se moglo preliti i na te dvije zemlje”.
“Jedna stvar koju želim naglasiti jeste da ni Srbiji ni Rusiji nije potrebno da koriste tenkove i avione u tim zemljama — mogu samo poslati “male zelene ljude”. Već smo u prošlosti više puta vidjeli koliko to može biti efikasno u slučaju eskalacija na Kosovu”, navodi ona.
Zatim je govorila o masivnim protestima u Srbiji, navodeći da je u martu skoro pola miliona ljudi bilo na ulicama Beograda protestujući protiv Vučićeve vlade zbog tragedije u Novom Sadu.
“Zapravo, zapadni mediji ovih dana, naravno, ne obraćaju pažnju na to, jer se svuda po svijetu dešavaju velike stvari. Svijet se ovih dana raspada. Ali studenti neće odustati. Ne pamtimo ovakvo nešto još od Miloševića. Zapravo, protesti su brojčano i po intenzitetu veći nego što su bili devedesetih godina. Naravno, Rusija i vlada Srbije tvrde da je sve to zapadna zavjera, da žele srušiti predsjednika Vučića”.
Podsjetila je da su 2021. Srbija i Rusija obećale da će zajedno voditi borbu protiv “obojenih revolucija”, te da trenutno postoji ogromna propagandna kampanja u kojoj se tvrdi da Zapad pokreće novi Majdan u Srbiji.
Također je izrazila zabrinutost zbog izvještaja da je vlada koristila tzv. zvučno oružje i da činjenica da je FSB bio u Srbiji kako bi istraživao upravo taj slučaj “govori vam sve što treba znati o tome koliko blisko Rusija i Srbija sarađuju”.
No ističe da to također mnogo govori o evropskom putu Srbije:
“Moram priznati da je jedan od ključnih problema u regionu bio i popustljivost EU prema Vučiću, jer su mislili da je on taj koji može povući Balkan ka Evropskoj uniji. Ali ako pažljivo čitate njegove izjave, on rijetko govori o članstvu u EU. On zapravo govori o “putu ka EU”. I to je razumljivo, jer mu je potreban novac iz EU za politički opstanak. Dakle, ta popustljivost apsolutno nije uspjela. A mir kroz trgovinu nikada nije funkcionisao. I neće ni ovog puta”.
Stradner navodi da postoji niz deklasifikovanih dokumenata u kojima zapadne obavještajne službe već početkom devedesetih upozoravale na mogući sukob u bivšoj Jugoslaviji.
“Tada su ljudi mislili – kraj je 1991, kraj Sovjetskog Saveza, Hladni rat je gotov. Slobodno tržište će procvjetati. Pa zašto bi uopšte bilo rata u bivšoj Jugoslaviji? Jer je Zapad naivno vjerovao da će ekonomska saradnja “omekšati srca” diktatora. To je bila čudna ideja kroz historiju. Ali nije uspjela tada. I bojim se da se i danas pojavljuje sličan naivan pristup”.
EU konačno shvata šta se dešava
Ipak, rekla je da ima i “dobre vijesti”:
“Iako se EU plaši eskalacije u regionu, mislim da su konačno počeli da shvataju kako su ih Vučić, Dodik i Putin godinama vukli za nos. Također, Dodik nije toliko snažan unutar zemlje, što bi mogla biti i brza pobjeda za Sjedinjene Američke Države i EU kako bi pokazali Putinu da on nije taj koji određuje pravila igre”.
Ističe da je čak i Marco Rubio poslao vrlo jasnu poruku Dodiku.
“Dakle, bez obzira koliko situacija izgleda loše, mislim da se Zapad konačno budi pred ovim prijetnjama”.
Na pitanje zašto Srbija oduvijek teži bliskim odnosima s Rusijom, Stradner je objasnila da, za vrijeme bivše Jugoslavije, Tito zapravo nije imao tako bliske veze sa Sovjetskim Savezom jer je pokušavao balansirati između Istoka i Zapada.
“Ali glavni stub ruskog uticaja u regionu jeste kroz Pravoslavnu crkvu i kulturu. Na primjer, kada pogledate kako je Rusija koristila propagandu – danas je jako popularno pričati o ruskoj propagandi, ali mi svi pratimo tu propagandu već jako dugo. Putin je na tom putu već više od deset godina, jer ko god ima informativnu nadmoć, taj će pobijediti u ovom ratu. Ta propaganda, naravno, nije dolazila samo iz Rusije putem RT-a i Sputnjika i širenja anti-zapadnih osjećanja. Ona također dolazi i iz vlade Srbije, koja ideološki vjeruje u ruske vrijednosti”, objasnila je Stradner.
Povukla je paralelu između ideja “srpskog svijeta” i “ruskog svijeta”, te navela da, nažalost, danas postoji i mnogo mladih ljudi u Srbiji koji vjeruju u te nacionalističke ideje.
Stradner zatim iznosi jednu zanimljivu observaciju: “Baš kao i u mnogim diktaturama, svi ti diktatori vole da potkopavaju Zapad, a u isto vrijeme uživaju u jahtama, luksuznom životu i odmoru na Zapadu”.
“Vrlo slična stvar dešava se i u Srbiji. Tako da se zaista nadam da će naredna vlada biti više prozapadna i da će biti otvorenija za slobodan protok informacija”, dodala je.
“Rusija nije istinski saveznik Srbije”
Stradner je podsjetila da je, kad je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, vlada Srbije lansirala više propagandnih kampanja:
“Sjećam se da je naslovna strana jednih novina tvrdila da je Ukrajina napala Rusiju. Sve te besmislice – poput tvrdnji da Sjedinjene Države razvijaju biološko oružje kako bi ga koristile kao etničko oružje protiv slavenskih naroda. Sve te besmislene propagandne priče možete pronaći u redovnim medijima. I mislim da je to u velikoj mjeri uzrokovalo to da mnogi Srbi podrže Rusiju”.
Međutim, dalje navodi:
“Znate šta je zaista zanimljivo – ako pogledate historijski, Rusija nikada zapravo nije bila pravi saveznik Srbije. Nisu podržali Srbiju u više navrata. Zato je prilično ironično što Rusi vjeruju da će im “slavenska braća” pomoći ovoga puta. I još nešto – EU je najveći investitor u Srbiji, a ipak mnogi tamo vjeruju da su Rusija i Kina ključni partneri”.
Na šta Zapad sada treba obratiti pažnju?
Stradner na kraju ističe da ne može predvidjeti šta nosi budućnost za Zapadni Balkan, ali da je sama činjenica da zapadne vlade upozoravaju na moguću eskalaciju u regionu dovoljan razlog da se obrati pažnja na taj region.
Smatra da treba obratiti pažnju na to šta će se desiti 9. maja u kontekstu Vučićevog putovanja u Moskvu, te kako će EU reagovati. Također smatra da je važno pratiti hoće li Milorad Dodik sprovesti svoje secesionističke prijetnje, i kakvu podršku bi dobio od Rusije.
“I naravno, najvažnije – moramo pratiti kako napreduju pregovori o prekidu vatre između Ukrajine i Rusije. Jer ako Rusija bude u poziciji da diktira pravila igre, nemojte se zavaravati – neće stati. Konačni cilj Rusije nije samo da pokori Ukrajinu. Konačni cilj Rusije jeste da potpuno prepravi globalni poredak, da stvori ono što ja volim nazvati multipolarnim svijetom sa Kinom, Iranom i Sjevernom Korejom. I naravno, da pokaže da su NATO i EU ‘papirni tigrovi’”, navodi Stradner.
Na kraju je istakla:
“Balkan može biti brza pobjeda za Zapad. I Zapad se apsolutno ne treba bojati ruskih tenkova i aviona tamo. Zapravo, Zapad treba da pošalje vrlo jasnu poruku Moskvi – da Putin nije taj koji određuje pravila igre”.