Dvije ključne tačke Bosne i Hercegovine Tuzla kao industrijski gigant i Sarajevo kao glavni grad – odvojene su svega 120 kilometara. Međutim, taj put često traje i više od tri sata. Loša putna infrastruktura između ova dva centra nije samo problem vozača, već pitanje razvoja, demografije i ekonomije.
Redovni profesor Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli i član ugledne Evropske akademije nauka i umjetnosti, prof. dr. Nedim Suljić u razgovoru za Forbes Magazin ne krije razočarenje ovim stanjem.
“Taj put bi trebalo da bude žila kucavica države. Umjesto toga, on je frustrirajući za građane. Za 30 godina nije urađeno gotovo ništa – osim jedne treće trake koja ni danas nije u funkciji.”
Put od Tuzle do Sarajeva prolazi kroz složen teren — planinske masive, prevoje, često podložne klizištima. No, kako ističe profesor Suljić, to nije opravdanje za decenijsko zanemarivanje.
“Tehnički je zahtjevan, ali nije nemoguć. Ako ništa niste uradili tri decenije osim jedne trake, onda je to nedopustivo.”
Zanemarivanje ovog pravca dodatno pogađa Tuzlanski kanton – najmnogoljudniji u državi i jedan od najrazvijenijih u industrijskom smislu. Bez odgovarajuće saobraćajne veze sa glavnim gradom, strane investicije se usporavaju, poslovni tokovi gube dinamiku, a građani ostaju zarobljeni u vremenu.
“Tuzla je industrijski centar. Potencijalni investitori zaobilaze ulaganja zbog putne komunikacije,” upozorava Suljić.
Osim ekonomske štete, tu su i socijalni aspekti. Duge vožnje, loši putevi i nepredvidivi vremenski uslovi dovode do povećanog rizika od saobraćajnih nesreća i iscrpljuju građane. Profesor naglašava da je veza Tuzla–Sarajevo prioritetni projekat koji treba hitnu pažnju.
“Ne možemo govoriti o napretku države dok dva njena ključna grada ostaju nepovezana. Mnoge političke elite ostavaruju svoju korist i ubiru političke poene pred izbore, a ne rade projekte u korist države.”
U zemlji gdje su desetine miliona eura potrošene na manje značajne dionice i politički motivisane projekte, komunikacija između Tuzle i Sarajeva ostaje zakopana – ne u kamen, nego u nemaru i kratkovidosti vlasti.