Carney je tokom kampanje koristio svoje iskustvo bivšeg guvernera Banke Kanade i Banke Engleske kako bi uvjerio birače da posjeduje ekonomske alate potrebne za upravljanje zemljom u nepredvidivom svijetu trgovinskih ratova i novog sporazuma s Trumpom.
Lider konzervativaca Pierre Poilievre vodio je kampanju pozivajući na promjene, navodeći da je deset godina vladavine liberala pod Justinom Trudeauom bilo sporo i neučinkovito. Ipak, to nije bilo dovoljno za pobjedu.
Poilievreova poruka je odbijena, što je za njega posebno bolan poraz s obzirom da je mjesecima u anketama bio daleko ispred Liberala.
Međutim, situacija se preokrenula nakon što je Trudeau, čiji je rejting bio izuzetno nizak, podnio ostavku. Na čelo stranke je potom došao politički novajlija Carney, što je uslijedilo nakon unutarstranačke konvencije. Liberali su tada naglo skočili u anketama, prestigli konzervativce i imali četiri procentna poena prednosti na posljednji dan ankete, 27. aprila.
Birači su očigledno prihvatili Carneyjev imidž stabilnog lidera spremnog da se suoči s Trumpom. Ipak, on nikada prije nije bio u politici, a sada se nalazi na njenom vrhu.
Izbori su se na kraju sveli na dvoboj liberala i konzervativaca, dok NDP pod vodstvom Jagmeeta Singha nije imao realne šanse.
Ukupno 343 zastupnička mjesta bila su u igri širom zemlje, a za većinu je potrebno osvojiti najmanje 172.
Zbog veličine Kanade i njenih šest vremenskih zona, glasovi se još uvijek broje, tako da još nije poznato da li će Carney formirati većinsku ili manjinsku vladu.