Retrovizor

Rođendan književnog velikana: Meša Selimović je uzor i inspiracija

Na današnji dan, 26. aprila 1910. godine, prije 115 godina, u Tuzli je rođen Mehmed Meša Selimović, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih, ali i evropskih književnika, koji je ostavio neizbrisiv trag u književnosti 20. stoljeća.

FOTO: MEŠA SELIMOVIĆ/FACEBOOK
FOTO: MEŠA SELIMOVIĆ/FACEBOOK

U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju. 1930. godine upisao se na studijsku grupu srpskohrvatski jezik i jugoslovenska književnost Filozofskog fakulteta u Beogradu. Diplomirao je 1934. godine.

Biran je za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije, bio je počasni doktor Sarajevskog univerziteta (1971), redovni član ANUBiH i SANU. Dobitnik je brojnih nagrada od kojih su najznačajnije NIN-ova nagrada (1967), GORANOVA nagrada (1967), Njegoševa nagrada (1967), potom Dvadesetsedmojulska SRBiH, nagrada AVNOJ-a, itd.

Meša Selimović je zasigurno među najvećim bosanskohercegovačkim piscima. Ono što nije sporno je status Selimovića kao velikog pisca ranga europskoga klasika, a taj se status temelji ponjaviše na njegova dva romana, “Derviš i smrt” i “Tvrđava”. Pisac se poziva na središnju evropsku narativnu tradiciju, napose Dostojevskog, kao i na opću struju književnog modernizma 20. vijeka. No, nošen temperamentalnim značajkama i osebujnom stvaralačkom vizijom, Selimović je stvorio vlastiti izraz koji se ne može jednoznačno svrstati ni u koju školničku kategoriju.

Najpoznatija Selimovićeva djela su: “Derviš i smrt”, “Tvrđava”, “Tišine”, “Sjećanja”, itd.Meša Selimović je umro 11. jula 1982. godine u Beogradu, podsjeća Historija.ba.

Selimović je jedan od najcitiranijih autora ovih područja. Njegove riječi i danas služe kao nadahnuće, utjeha, spoznaja…

“Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostat će samo suze”.

“Hodat ćemo bez razloga, radovat ćemo se bez razloga, smijat ćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog”.

“Kakve su da su, žene su mudrije i bolje od muškaraca. To pred njima ne treba reći, ali su muškarci glupi, sujetni, uobraženi, ne vrijede mnogo, među nama rečeno. I čudo je kako nas žene trpe”.

“Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti”.

“Od Bosanca se može svemu nadati. Godinama živi kao pametan čovjek, a onda sve učini da bi dokazao da je budala”.

“Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?”.

“Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri šute”.