U svom drugom mandatu, američki predsjednik Donald Trump protiv kineske dominacije u brodogradnji borio bih se oživljavanjem domaće industrije koja ima znanja i mogućnosti za vojnu proizvodnju, dok je komercijalno poslovanje decenijama u padu, piše Forbes Slovenija.
“Nekada smo pravili toliko brodova. Više ih ne pravimo mnogo, ali napravit ćemo ih ponovo vrlo brzo, vrlo brzo. To će imati veliki uticaj”, rekao je Tramp u govoru u Kongresu u martu. “Jedno brodogradilište u Kini izgradi više brodova za godinu dana nego sva američka brodogradilišta zajedno. Možete li zamisliti?”, promrmljao je američki predsjednik početkom aprila, misleći na šangajsko brodogradilište Jiangnan.
Sjedinjene Američke Države bile su vodeća brodograditeljska sila tokom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Sredinom 1970-ih, tokom perioda deregulacije, jezgro industrije se preselilo u Aziju, gdje su Južna Koreja i Japan postali najveći igrači u sektoru. Kina je počela sistematski razvijati svoju brodogradnju nakon ulaska u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) 2001. godine, a uz izdašnu državnu podršku, prvi put je 2010. pretekla vodeću Južnu Koreju u globalnom tržišnom udjelu i od tada povećava svoju prednost.
Zajedno, Kina, Južna Koreja i Japan proizvode više od 90 posto svih komercijalnih brodova po bruto tonaži, s tim da će udio Kine premašiti polovinu do 2023. godine, prema podacima analitičarske firme Clarksons Research u brodarskoj industriji. Američki udio u globalnoj proizvodnji manji je od jedan posto.
Trumpov zahtjevan cilj
Pred Trumpom je mnogo posla ako želi da se takmiči u brodogradnji s Kinom, koja je izgradila više od trećine svih brodova koji trenutno plove. Prema Trumpovoj administraciji, SAD gradi samo 0,2 posto trgovačkih brodova, dok Kina gradi 74 posto, čime je proizvodni kapacitet 13 kineskih brodogradilišta 230 puta veći od američkog. Američka proizvodnja u 20 zastarjelih brodogradilišta kočena je nedostatkom kvalifikovane radne snage, kašnjenjima, prekidima u lancu opskrbe i rastućim troškovima materijala.
Prema martovskim podacima grčkog brodara Intermodal, kineska brodogradilišta primila su 3.454 od ukupno 5.735 trenutno otvorenih narudžbi širom svijeta. To je 175 miliona tona i predstavlja dobrih 62 posto svih narudžbi. Južna Koreja čini 21 posto narudžbi, Japan nešto manje od devet posto, a Sjedinjene Američke Države primile su samo 52 narudžbe bruto tonaže od 245 hiljada tona.
Američkim narudžbama dominiraju tegljači i manji putnički brodovi, dok se veliki teretni brodovi, tankeri za naftu i gas i brodovi za rasute terete pretežno grade u Aziji. Kina prednjači u gotovo svim glavnim segmentima: prošle godine je zemlja primila 259 narudžbi za izgradnju kontejnerskih teretnih brodova, ili 81 posto od ukupnog broja, navodi Veson Nautical. U brodovima za rasuti teret i tankerima, Kina je prošle godine zauzela tri četvrtine udjela.
Južna Koreja i dalje održava konkurentsku prednost u odnosu na Kinu u izgradnji tehnološki specifičnih tankera za transport tečnog prirodnog gasa (LNG), pri čemu njen udio od 62 posto premašuje kineski 38 posto. Ali i Kina zatvara ovaj jaz, a u oblasti tankera za tečni naftni gas (LPG) sa 62 narudžbe prošle godine (48 posto), već je pretekla Južnu Koreju koja je prikupila 59 takvih narudžbi (46 posto).
Rastuća industrija
Prošle godine je svjetska brodograđevna industrija prikupila narudžbe u vrijednosti od više od 200 milijardi dolara, najviše u 17 godina, a proizvodnja je porasla za 13 posto u odnosu na prethodnu godinu, posebno zahvaljujući rastu u Kini (18 posto) i Južnoj Koreji (22 posto). U međuvremenu, proizvodnja u Japanu i Evropi je blago opala. Evropa daje četiri posto globalnoj proizvodnji brodova i ima jednog od najvećih svjetskih proizvođača u tršćanskom Fincantieri, koji, između ostalog, gradi kruzere odmah preko slovenske granice u Tržiču.
Shipbroker BRS kaže da su kineska brodogradilišta privučena nižim troškovima proizvodnje u radno intenzivnoj industriji, te očekuje da će kineska postrojenja povećati svoje kapacitete za još 80 posto u naredne tri godine, jer kompanije također oživljavaju napuštena brodogradilišta.
Sjedinjene Američke Države mogu preokrenuti trend bilo renoviranjem svoje brodograditeljske industrije ili obraćanjem saveznicima s jakim industrijama brodogradnje, posebno Južnoj Koreji i Japanu, za pomoć u izgradnji tankera i teretnih brodova. Za prvu opciju trebalo bi više od jedne decenije, prema Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS), a proći će najmanje šest ili sedam godina prije nego što prvi dovršeni teretni brod isplovi.
Ova potonja strategija je već u toku. U junu prošle godine, korejski Hanwha Ocean kupio je jedno od rijetkih operativnih komercijalnih brodogradilišta u SAD-u, Philadelphia’s Philly Shipyard, za 100 miliona dolara, koje uglavnom proizvodi brodove za domaće kompanije (više od stoljeća star zakon u američkim državama da brodovi koji putuju između američkih luka moraju biti američke proizvodnje). Kupovinu su u septembru odobrile i američke vlasti. Osim toga, Bidenov sekretar za mornaricu, Carlos Del Toro, posjetio je Južnu Koreju i Japan prije kraja svog mandata, gdje se sastao sa rukovodiocima brodogradnje.
Dvostruka upotreba
Brodogradnja je sektor od strateškog značaja, jer omogućava proizvodnju takozvanih proizvoda dvostruke namjene; Brodovi se koriste u komercijalne i vojne svrhe. Sjedinjene Države su svjesne da dominacija Kine u brodogradnji nosi i vojne rizike, jer je azijska supersila iskoristila svoje brodograditeljske sposobnosti da ojača svoju mornaricu.
Kineska brodograđevna industrija je pretežno u državnom vlasništvu. Sektorom dominira konglomerat China State Shipbuilding Corporation (CSSC), najveći svjetski brodograditelj, koji prima blizu dvije trećine svojih narudžbi za trgovačke brodove iz inostranstva, a također gradi ratne brodove za mornaricu Narodne oslobodilačke vojske. CSSC je izgradio prvi nosač aviona kineske proizvodnje, Shandong, između 2013. i 2017. u svom brodogradilištu Dalian, najvećem u Kini. Trenutno gradi i nosač aviona treće generacije Fujian, koji bi bio treći nosač aviona kineskih snaga. Većina brodogradilišta u zemlji dizajnirana je za proizvodnju komercijalnih i vojnih brodova.
Iako Kina tvrdi da je povećala svoj tržišni udio sa pet posto na više od 50 posto u četvrt stoljeća od 1999. zbog tehnoloških inovacija i tržišne konkurentnosti, analitičari ukazuju na veliku državnu podršku sektoru koji je Komunistička partija smatrala strateški važnim za izvoz proizvoda i uvoz ključnih sirovina (npr. čelika) za proizvodnju goriva.
Prema Centru za strateške i međunarodne studije, Kina je samo u periodu od 2010. do 2018. domaćim brodogradilištima pružila 132 milijarde dolara pomoći, uključujući 5 milijardi dolara direktnih subvencija i 127 milijardi dolara zajmova državnih banaka.
Ponovo činimo brodogradnju sjajnom
Trumpu je osnovu za akciju protiv kineskih trgovačkih brodova dao njegov politički protivnik broj jedan, bivši predsjednik Joe Biden, od kojeg je, prema vlastitim riječima, dobio samo “ekonomsku katastrofu i inflatornu noćnu moru”. Naime, u aprilu prošle godine, na nagovor domaćih kompanija, Biden je naredio trgovinsku istragu o kineskim praksama u brodogradnji, pomorstvu i logistici, a potom je njegova administracija objavila izvještaj u januaru ove godine, samo nekoliko dana prije Trumpovog dolaska u Bijelu kuću .
U izvještaju Ureda američkog trgovinskog predstavnika (USTR) utvrđeno je da se Kina upušta u “nepoštene prakse”, jer je imala za cilj da dominira vlastitom brodogradnjom u nekoliko uzastopnih petogodišnjih razvojnih planova, uključujući postavljanje ciljnih tržišnih udjela za kompanije i nuđenje državne pomoći u različitim oblicima. Ovim praksama, tvrdi kancelarija, Kina ometa strana preduzeća i konkurenciju i povećava svjetsku zavisnost od kineskih zaliha.
U februaru ove godine, Trump je iznio plan da “izgradnju brodova ponovo učini sjajnom”. U četvrtak je njegov ured trgovinskog predstavnika objavio prijedlog prema kojem će svi brodovi kineske proizvodnje ili u vlasništvu Kine koji pristaju u Sjedinjenim Državama plaćati naknadu na osnovu količine robe prevezene na jednom putovanju. Očekuje se da kineski brodovi plaćaju 50 dolara po neto toni. Očekuje se da će naknada stupiti na snagu u roku od šest mjeseci, s izuzetkom za tankere koji prevoze tečni prirodni gas (LNG). Za njih bi komisija došla nakon tri godine. Prijedlog je promjena u odnosu na Trumpovu ideju u aprilu, kada je planirao provizije od najmanje milion dolara po brodu, objavio je Bloomberg. Prijedlog sada preporučuje da se naknade naplaćuju na osnovu tonaže.