Cilj radionice je otvaranje dijaloga o dosadašnjoj primjeni Pravilnika koji regulira zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji, izazovima u praksi i mogućim stručnim rješenjima za njegovo unapređenje.
Pomoćnik federalnog ministra zdravstva prim. dr. Goran Čerkez kaže da mjera obveznog psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji pokazuje visoku učinkovitost, mali broj osoba nakon tretmana ponovo vrši nasilje. Rad s počiniteljima nasilja pokazao se kao vrlo učinkovita mjera
– Kad smo počeli provoditi tu mjeru intenzivnije, 2018. godine, imali smo 60-tak ljudi na psihosocijalnom tretmanu. Naravno, jedno vrijeme tokom pandemije COVID-19, taj broj je opao jer sudovi nisu radili. Međutim, u ovom trenutku imamo 168 osoba kojima je izrečena mjera psihosocijalnog tretmana. To su podaci sudova, a centri za mentalno zdravlje u ovom trenutku imaju 300 osoba nad kojima se provodi ta mjera jer kod nekih osoba mjere traju duže, i do dvije godine, a to govori i o opterećenosti zdravstvenog sustava, jer se najveći dio mjera provodi kroz centre za mentalno zdravlje.
– Kad vidimo te brojke, to ne znači da je broj nasilja dvostruko ili trostruko veći. To znači da smo prepoznali nasilje, da smo promijenili i svijest onih koji donose mjere, dakle sudova, jer danas izriču značajno veći broj mjera. Mi smo educirali 27 profesionalaca, na čija leđa ovo sve pada. Ako znamo da se mali broj njih nakon tretmana vraća u vršenje nasilja, onda je jasno kolika je potreba za radom s ljudima koji počine nasilje. Cjelokupno društvo bi u budućnosti trebalo više uložiti u edukaciju, imati više odgovornosti i stvoriti preduvjete za sustav u kojem bi počinitelji dobili najbolji tretman, a kako se ne bi vraćali u počinjenje nasilja. Naravno, ovo je apel za one koji donose proračune, financijske okvire, pa i parlamente, da se izdvoje određena sredstva, s obzirom da sad radimo samo sa sredstvima međunarodne zajednice. Također, postoji velika potreba da se angažira veći broj ljudi u centrima za mentalno zdravlje, kako za rad s djecom i mladima, tako i za rad s osobama kojima sudovi izriču mjere psihosocijalnog tretmana, istakao je Čerkez.
Šefica Sekcije za ljudska prava Misija OSCE-a u BiH Esther Garcia Fransioli kaže da rodno zasnovano nasilje ostaje jedan od OSCE-ovih ključnih prioriteta ‘pošto predstavlja teško kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije nad ženama’.
– Ta opredijeljenost je potvrđena ministarskim odlukama OSCE-a i OSCE-ovim akcijskim planom za sprječavanje i borbu protiv rodno zasnovanog nasilja. OSCE odlučno prepoznaje femicid kao teško kazneno djelo koje predstavlja prijetnju sigurnosti, dostojanstvu i ravnopravnosti žena u državama članicama OSCE-a. Nakon femicida u augustu 2023. godine i onih koji su uslijedili, Misija OSCE-a u BiH je intenzivirala napore usmjerene ka uklanjanju nedostataka u institucionalnom odgovoru. Zapažen napredak je ostvaren u poboljšanju zakonodavnog okvira i institucionalnog odgovora na osiguravanju bolje zaštite žrtava. Međutim, veća pažnja mora biti posvećena počiniteljima i promjeni njihovog ponašanja. Zbog toga je Misija OSCE-a u BiH rado iskoristila priliku da pruži potporu Federalnom ministarstvu zdravstva u procjenjivanju izazova i identificiranju nedostataka u pružanju psihosocijalnog tretmana u institucijama za očuvanje mentalnog zdravlja u Federaciji BiH – kazala je.
Menadžerica Sigurne kuće Mubera Hodžić Lemeš naglašava da su počinitelji nasilja u obitelji uglavnom muškarci, a žrtve su žene i njihova djeca.
– Sam rad vezan za nasilje u obitelji krenuo je od žrtve, naš cilj je bio da pomognemo žrtvi. Žrtve su se prvo javile uglavnom nevladinim organizacijama, puno prije nego je nasilje bilo inkriminirano kao kazneno djelo. Nevladine organizacije su otvorile savjetovališta i sigurne kuće i pružile prvu potporu u zaštiti žrtava. Već od početka rada sa žrtvama nasilja u obitelji, shvatili smo nužnost rada i s počiniteljima nasilja. Većina žena se, zbog ekonomske ovisnosti ali i drugih razloga, vraćala počiniteljima nasilja, nasilje se ponavljalo i kao sustav nalazili smo se u začaranom krugu – kazala je.
– Osnovali su grupe samopomoći u Kantonu Sarajevo i imali rezultate grupnog tretmana, kao što je psihosocijalni tretman koji prije svega zaustavlja nasilje, potom počiniteljima nasilja daje mogućnost da prekinu s nasilnim ponašanjem. To je dugotrajan proces, u praksi je pokazao iznimno dobre rezultate, te smo vidjeli da se broj recidiva smanjio odnosno da ga nismo imali. Psihosocijalni tretman je važan za cijelu obitelj, bez obzira da li će se partnerski odnos nastaviti. Zato je važno da nasilje (kao način ponašanja), bez obzira o kojoj vrsti nasilja govorimo, prestane. Samom intervencijom prema počiniteljima nasilja, bilo da dobiju neku od zaštitnih mjera, psihosocijalni tretman, ili budu neko vrijeme u pritvoru, fizičko nasilje uglavnom prestaje.
– Sva istraživanja pokazuju da je potreban duži rad s njima da bi zaista došlo do promjene ponašanja. Prvi korak je da prihvate odgovornost za svoje ponašanje, da priznaju da su počinitelji nasilja, da su odgovorni za to i da žele da to promijene. Prema statistikama nekih istraživanja u svijetu, potrebno je od 9 do 12 mjeseci da dođe do potpunog prekida psihološkog nasilja, a fizičko nasilje odmah prestaje. Obvezni psihosocijalni tretman, kao zaštitna mjera, iznimno je važan i potreban, važno je da to shvate sve institucije u sustavu, a osobito sudovi koji ga izriču, da se počinitelji nasilja uključe u tretman i da radimo na tome da povećamo broj stručnjaka koji će moći da odgovore zahtjevima počinitelja nasilja. Tad možemo očekivati pozitivne rezultate i promjene koji će se reflektirati na cijelu obitelj, a što i jeste naš cilj. Nasilje u obitelji nije samo pitanje počinitelja nasilja ili samo žrtve, puno je šire i kompleksnije i ima veze s cijelom društvenom zajednicom u kojoj ta obitelj živi – izjavila je Hodžić Lemeš.
Ova tema posebno je aktualna s obzirom na nedavno usvajanje novog Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i nasilja prema ženama, koji zadržava psihosocijalni tretman kao jednu od ključnih mjera za rad s počiniteljima nasilja.
– Ovo je prilika da sagledamo situaciju i iskustva iz prakse, koja bismo mogli iskoristiti za izradu novog pravilnika o načinu i mjestu provedbe zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji. Kroz ova dva dana ćemo čuti dosta primjera iz prakse i vidjeti na koji način to možemo uobličiti u buduće kvalitetnije i bolje prakse u radu s počiniteljima nasilja. Prije nekoliko godina evaluirali smo provedene zaštitne mjere u Kantonu Sarajevo, pokazalo se da u kombinaciji tri zaštitne mjere (obvezan psihosocijalni tretman, zabrana približavanja i privremeno lišavanje slobode) nije bilo recidiva ni u jednom slučaju. Stoga je potrebno sagledati što se u praksi pokazalo kao dobar rezultat i što to prevenira svaki novi slučaj nasilja, ali isto tako što zaustavlja nasilje u partnerskom odnosu gdje je nasilje bilo prisutno, rekla je Fatima Bećirović, psihoterapeut i socijalna radnica.
Radionicu “Psihosocijalni tretman počinitelja nasilja – iskustva iz prakse, izazovi i preporuke” organizira Federalno ministarstvo zdravstva, uz podršku Misije OSCE-a u BiH.