Sminulim ratom i postratnim godinama je, kao i ostali narodni heroji bivše nam države, prilično marginaliziran. Valter je od kraja Drugog svjetskog rata, a još više nakon izlaska filma, duh Sarajeva, ali je činjenica da je tog antifašističkog duha, ustrajnog u borbi protiv svakog zla i nasilja ostalo vrlo, vrlo malo.
No, otkako je Dubioza Kolektiv poručio “vratit će se Valter”, u Sarajevu, ali i BiH kao da se nanovo probudila svojevrsna “valteromanija”. Kao da i grad i zemlja zazivaju svog mitskog junaka koji će ih ponovo spasiti ropstva. Valterovo ime svuda se spominje, a decenijama je jedan od najvažnijih simbola ovog grada. Više nego ikada se može čuti krilatica kako smo svi mi Valter, ali činjenica je da nikada nije bilo manje Valterovog duha u Sarajevu. Znamo li uopće i ko je zaista bio Vladimir Perić, ko je bio Valter koji je odbranio Grad na Miljacki?
Sjećanje na Valtera Perića
U depou Historijskog muzeja BiH izloženo je na stotine artefakata koji svjedoče o aktivnostima Pokreta otpora u BiH tokom Drugog svjetskog rata. Pištolji sarajevskih ilegalaca, sat narodne heroine Radojke Lakić, geografske karte štampane na svili koje su Britanci poklonili Valteru Periću, naočale koje je nosio Valter, radio ilegalac, ciklostil…
Ipak, najviše konkretnih sjećanja čuva njegovo rodno Prijepolje. U osnovnoj školi koja, uprkos trendu revidiranja historije, i dalje ponosno nosi njegovo ime, učenici će vam kao pjesmicu izrecitovati da je rođen 28. decembra 1919. u Prijepolju, da je bio partizanski obavještajac te da je poginuo u borbi protiv fašizma i 1953. postao narodni heroj Jugoslavije, piše Depo.ba.
U glavnoj ulici, naravno Valterovoj, nalazi se muzej u kojem se čuvaju njegove čizme. Donijela ih je Perićeva porodica. Tu je i veliki broj fotografija, iz djetinjstva, mladosti i rata. Lokacije nastanka ratnih fotografija nisu sasvim poznate. U Prijepolju na Valtera podsjećaju i dvije biste – u parku i ispred škole.
– I dalje, najpoznatija ličnost poreklom iz Prijepolja ovde je Valter, pa onda Vlade Divac. Igrao se sa ostalom djecom igara kao što su lopta, klis, “Boj na Kosovu”. To je bila posebna igra, pored Lima su kopali rovove, gađali se sitnim kamenčićima. Kažu da je bio dobar drug, da je volio da čita, u to vrijeme je nabavio i knjigu “Robinson Kruso”. Sve se o njemu zna, iako je film izgradio neki novi lik – navodi Zoran Filipović, nastavnik historije u školi koja nosi Valterovo ime.
Mladi Perić je, nakon osnovne škole, upisao Trgovačku akademiju. Zbog lošeg materijalnog stanja, bio je prisiljen da se sam uzdržava i školuje. Nakon akademije, odlazi u Beograd i upisuje Visoku ekonomsko-komercijalnu školu. 1940. godine, dolazi u Sarajevo i počinje raditi u Hipotekarnoj banci. Usput postaje i član Mjesnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Sarajevo, Prije toga je aktivno sudjelovao i radio u naprednom radničkom pokretu.
Kada su sile Osovine okupirale Jugoslaviju, Valter je nastavio ilegalno raditi u Sarajevu, da bi ubrzo stupio u Majevički partizanski odred, čiji je komandant postao krajem 1942. godine. Otišao je, zatim, u Zenički partizanski odred, koji se u početku pročuo po mnogim uspješnim akcijama. Valter je bio komandant udarnog bataljona. U 6. istočno-bosanskoj brigadi bio je komandant bataljona. Početkom 1943. godine, upućen je na ilegalni rad u Tuzlu. U ovom gradu, i pored izuzetno teških uvjeta rada, uspješno je izvršavao sve zadatke.
Sminulim ratom i postratnim godinama je, kao i ostali narodni heroji bivše nam države, prilično marginaliziran. Valter je od kraja Drugog svjetskog rata, a još više nakon izlaska filma, duh Sarajeva, ali je činjenica da je tog antifašističkog duha, ustrajnog u borbi protiv svakog zla i nasilja ostalo vrlo, vrlo malo.
No, otkako je Dubioza Kolektiv poručio “vratit će se Valter”, u Sarajevu, ali i BiH kao da se nanovo probudila svojevrsna “valteromanija”. Kao da i grad i zemlja zazivaju svog mitskog junaka koji će ih ponovo spasiti ropstva. Valterovo ime svuda se spominje, a decenijama je jedan od najvažnijih simbola ovog grada. Više nego ikada se može čuti krilatica kako smo svi mi Valter, ali činjenica je da nikada nije bilo manje Valterovog duha u Sarajevu. Znamo li uopće i ko je zaista bio Vladimir Perić, ko je bio Valter koji je odbranio Grad na Miljacki?
U ljeto 1943. godine, rukovodstvo NOP u Bosni i Hercegovini poslalo je Valtera na ilegalni rad u Sarajevo. Navodno je u Sarajevo došao i zbog žene. Postao je sekretar Mjesnog komiteta Partije, Kao iskusan borac i dobar poznavalac prilika u ovom gradu, učinio je mnogo za oživljavanje ilegalnog pokreta otpora. Pružao je ogromnu pomoć partizanskim jedinicama koje su djelovale u okolini Sarajeva. Organizovao je i mrežu partizanske obavještajne službe. U nekoliko navrata, Specijalna policija pokušavala je da otkrije i uništi ilegalne punktove i sarajevsku organizaciju u cjelini. To joj, osim rijetkih slučajeva, nije polazilo za rukom.
Tako je Valter, još za života, postao legenda, kao jedan od najiskusnijih i najhrabrijih obavještajaca narodnooslobodilačkog rata. Hrabar, veoma inteligentan, pronicljiv i sposoban borac, svaki put je nadmudrivao neprijatelja. Nekoliko puta je po specijalnim zadacima odlazio na slobodnu teritoriju i u Vrhovni štab narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Imao je radio-vezu sa kojom je direktno bio povezan sa Vrhovnim štabom.
Svojoj vlastitoj porodici se nije javio otkako došao u Sarajevo 1940. Tek pred kraj rata, poslao im je pismo u kojem je napisao da će se uskoro konačno vidjeti.
– Danas se pojavljuju neki profesori historije koji plasiraju priču da su Vladimira Perića Valtera ubili s leđa njegovi partizani zbog nekih spiskova koje je posjedovao. Tu priču Slavoljuba Pušice objavljuje RTS dva puta 2018. i 2020. godine. Pritom, ovaj sada penzionisani direktor Muzeja u Prijepolju, ne navodi ama baš nijedan iole ozbiljan dokaz za svoje tvrdnje – naveo je Milan Lučić, izabrani član Republičkog odbora SUBNOR Srbije u autorskom tekstu objavenom u Politici.
U isto vrijeme kada i Perić, u Beogradu operiše treći, “lažni” Valter. Radi se o majoru Žarku Todoroviću, oficiru jugoslovenske vojske u otadžbini, o kojem ćemo više pisati u narednim danima. Todorović je bio važna ličnost u Ravnogorskom pokretu otpora u Beogradu u vrijeme rata. Poliglota sa iskustvom u obavještajnom radu, bio je čovek od najvećeg povjerenja četničkog vođe Draže Mihajlovića. Nakon rata je završio u Francuskoj. Iako ga je Jugoslavija tražila kako bi mu se sudilo zbog ratnih zločina, nikada nije izručen. Preminuo je u Francuskoj 2004. godine. Srbijanski mediji, posljednjih godina, idu do te mjere da o njemu pišu kao o pravom Valteru te da su njegovi doživljaji korišteni za Krvavčev film.
Približnu pravu istinu o Vladimiru Periću i njegovoj pogibiji mogli bismo znati možda tek za tri ili četiri decenije, kada se otvore tajni arhivi.
– Njegovo ime će dobiti još jednu veću historijsku distancu. Ja sam u to siguran. Kao što Sarajlije kažu: vratit će se Valter, jer svi mi u bivšoj Jugoslaviji želimo jednog takvog heroja, kao što je bio ovaj, Vladimir Perić Valter iz Prijepolja – kaže Slavoljub Pušica
Činjenica je, ipak, da su tri Valtera živjeli i djelovali u isto vrijeme i koristili isti pseudonim. Historičari kao razlog navode činjenicu što Valter bilo popularno ime među ilegalcima, najviše zbog pištolja korištenog u ratu. Za Tita i Perića postoje podaci da su posjećivali Berlin te da je njemačko ime bilo odgovarajuće. Inače, sam pseudonim Valter, popularizuje tek Krvavčev film iz 1972. godine.
Mit o Valteru
I da, tek od te sudbonosne 1972. godine, mit o junaku Valteru dobija krila. Velimir Bata Živojinović, koji je u filmu glumio Valtera, 1974. godine sa rediteljem Krvavcem odlazi u Kinu, gdje je film doživio nevjerovatnu popularnost, koju uživa i danas. Toliku da postoji i pivo Valter, naravno – sa Živojinovićevim likom na etiketi. Živojinović je kasnije pričao kako su Valtera prepoznavali u udaljenim mongolskim selima, kao i da te godine jedan kineski zvaničnik nije vjerovao da je on Valter, jer, mislio je, Valter ne može da ostari.
Jugoslavija film je tada pratio gdje su prodati jugoslovenski filmovi. Samo je za “Valtera” pisalo “worldwide”.Naravno, za milijarde gledalaca zaslužna je prenapučena Kina.
– U to vrijeme film je bio prvi koji je emitovan u boji u Kini. To je uticalo na njegovu recepciju. Produkcijski je za to vreme bio jako dobar. Ali, euforija nastaje kada je prikazan sedamdesetih u Kini na državnoj televiziji. To je bilo vrijeme ekspanzije televizije. Tada je televizija mogla napravi masovnu histeriju. Tako je bilo i sa ovim filmom i popularnošću glavnog glumca – navodi Jasmin Duraković, idejni začetnik filmskog i multimedijalnog muzeja Valter brani Sarajevo.
Ono što je bilo zamišljeno u doba snimanja filma, kao i njegova poruka, generacije koje su odrastale osamdesetih shvataju nešto drugačije. Sarajevska grupa Zabranjeno pušenje, naslovom svog debi albuma iz 1984. godine učvršćuje Valtera kao simbol otpora i sjedinjuje ga sa duhom grada. Album je nazvan “Das ist Walter”.
Upravo iz svijesti o činjenici da priča o Valteru i onome što on predstavlja daleko nadilazi lokalne okvire nastaje muzej Valter brani Sarajevo.
Više čitajte OVDJE.
Piše: Adnan UČAMBARLIĆ