Riječ zekat u arapskom jeziku ima značenje rast i čistoća. Ova dva značenja su prisutna u terminološkom određenju ove riječi koju ona ima u Šerijatu.
Zekat čisti od grijeha osobu koja ga izdvaja, navedeno je na stranici Islamske zajednice u BiH. Također, kako kažu, zekat čisti dušu od ružnog svojstva – škrtosti. Davanje zekata uzrokuje napredak i rast imovine, s obzirom na to da se dolazi do transfera jednog dijela imovine u posjed siromašnih i potrebnih.
Prema islamskom učenju, zekat je obavezan za svakog muslimana koji ispunjava određene uslove, a to su:
Imanje određene imovine – Osoba mora posjedovati imanje koje je dostiglo nisab, minimalnu količinu imovine koja je potrebna da bi zekat bio obavezan. Nisab je obično vrijednost 85 grama zlata ili 595 grama srebra, ili ekvivalent u novcu. Ako osoba ima imanje koje je iznad ove vrijednosti i posjeduje ga tokom godine, tada je obavezna da iznese zekat.
Vlasništvo nad imovinom tokom godine – Zekat je obavezan na imovinu koja je bila u vlasništvu osobe tokom godine.
Zekat se obično izračunava kao 2,5% od ukupne vrijednosti imovine koju osoba posjeduje, kao što su gotovina, ušteđevina, poslovni kapital, zlato, srebro, i druge vrste imovine. Zekat se ne plaća na sve vrste imovine, kao što su kuće u kojima osoba živi ili osnovna oprema potrebna za život.
Obaveza davanja zekata je ustanovljena Kur’anom, Sunnetom i konsenzusom islamskih učenjaka. Allah dž.š. spominje zekat uporedo s namazom u velikom broju ajeta. Allahovom dž.š. Poslaniku a.s. je davana zakletva da će se ova obaveza izvršavati.
Obaveza zekata je kategorična. Onaj ko je zaniječe je nevjernik. Zekat je propisan druge godine poslije Hidžre prije nego što je naređen post ramazana. To je, poslije namaza, najvredniji ibadet, a grijeh onoga ko ne daje zekat je veliki.
Kada zekat nije obavezan?
Zekat se ne daje na imovinu koja je zalog kod neke osobe. Na nju ne daje zekat ni osoba kod koje se nalazi zalog, zbog činjenice da nije pravi vlasnik, niti osoba koja ju je založila, zbog činjenice da se ne može koristiti njome. Kada osoba koja je dala imovinu u zalog vrati u svoj posjed tu svoju imovinu, neće davati zekat za protekle godine.
Zekat ne daje zadužena osoba koja ima kod sebe imovine onoliko kolika je potražnja za dug. Ako ima preko toga i iznosi nisab, dat će zekat na tu imovinu. Zaduživanje u toku godine u kojoj se posjeduje nisab je isto kao i gubitak te imovine, jer je dug činjenica koja sprečava da se računa početak godine, pa tako sprečava i računanje trajanja godine.
Zekat se ne daje na izgubljenu imovinu, koju osoba pronađe nakon nekoliko godina, niti na imovinu koja padne u more, pa se izvadi nakon nekoliko godina. Također, zekat se ne daje na imovinu koja je osobi neko uzurpirao, a ona nema argumenata za to. Ali, ako postoje dokazi o vlasništvu te imovine, zekat je obavezan i na proteklo vrijeme, nakon preuzimanja od uzurpatora.
Zekat nije obavezan na zakopanu imovinu na otvorenom prostoru, ako neko zaboravi mjesto zakopavanja, pa se poslije sjeti, jer se otvoreni prostor ne smatra zaštićenim mjestom. Što se, pak, tiče zakopane imovine u vlastitoj ili tuđoj kući, tada postoji obaveza davanja zekata na nju, jer je dolazak do te imovine moguć i lahak.
Također, nema obaveze davanja zekata na posuđeni novac koji negira dužnik, i gdje ne postoje dokazi o dugu, a kasnije davalac duga dođe do argumenata pomoću kojih će vratiti svoju imovinu. Također, nema obaveze davanja zekata u nepravedno konfiskovanoj imovini, koja se vrati nakon dugo godina, zbog nemogućnosti njene oplodnje i razvijanja.
Zekat na poljoprivredne proizvode
Na usjeve koji se navodnjavaju vještačkim putem daje se dvadesetina, a na ono što se navodnjava prirodnim putem, bez ljudskog truda, daje se desetina.
Zekat je obavezno izdvojiti iz svih plodova i usjeva koje daje zemlja, bilo ih mnogo ili malo, bez uslovljavanja nisaba, bez uslovljavanja mogućnosti skladištenja i prolaska jedne godine. Čak, ako bi zemlja davala plodove u više navrata u godini, obavezno je svaki puta dati zekat.
Zekat na poljoprivredne usjeve i plodove se vezuje za ono što niče iz zemlje, a nije u vezi s osobom koja daje zekat. Zato se ne uslovljava, i pored činjenice da je stroga obaveza, razum, punoljetnost i sloboda proizvodača.
Ova vrsta zekata je obavezna na sve one prihode koje daje zemlja, pripadala ona maloljetniku ili osobi koja nema razuma, bez obzira na to da li ta zemlja bila vakuf ili unajmljena.
Zekat je ključna obaveza u islamu koja ima duboko duhovno, moralno i društveno značenje, jer ne samo da čisti imovinu i dušu onog koji ga daje, već doprinosi i ravnoteži u društvu, pomažući onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Ko je obavezan dati sadekatul-fitr?
Sadekatul-fitr je vadžib, vjerska obaveza kojom se obavezuje svaki slobodan musliman koji posjeduje nisab preko osnovnih prehrambenih namirnica, tj. višak hrane koji ostane nakon jednodnevne ishrane. Dakle, svaki musliman kojem ostane hrane – i za druge dane – nakon jednodnevne ishrane (sebe i članova svoje porodice) dužan je dati sadekatul-fitr! Dnevni jelovnik kod nekoga je oskudniji, a kod nekoga bogatiji. Davanje sadekatul-fitra veže se za izdržavatelja porodice i izvršava se shodno njegovim imovinskim mogućnostima.
Kada i gdje se izvršava obaveza sadekatul-fitra?
Obaveza sadekatul-fitra izvršava se isključivo tokom ramazana, može se dati od njegova početka pa sve do prije klanjanja bajram-namaza. Zbog bereketa posljednje trećine ramazana kod nas je praksa da se tada izdvaja sadekatul-fitr. Izdvajanje vitara nakon klanjanja bajram-namaza se tretira kao obična sadaka. Obaveza sadekatul-fitra se izvršava u džematu u kojem osoba živi i pripada. U slučaju potrebe, odnosno nemogućnosti uplate u mjestu u kojem se živi, dozvoljeno je opunomoćiti drugoga da izvrši obavezu i uplati sadekatul-fitr u mjestu gdje opunomoćenik živi, ali da se pri tom ispoštuje visina vitara za opunomoćitelja prema njegovoj tarifi.
Šta se daje i koliko na ime sadekatul-fitra?
Propis sadekatul-fitra sprovodi se u djelo udjeljivanjem određenog iznosa. Iznos koji je bio obavezan po osobi u vrijeme poslanika Muhammeda, a.s., je jedan sa’ hrane, ili jedan sa’ ječma, datula, sira, ili grožđica na ime sadekatu-lfitra. Nakon tog perioda, u vremenima koja slijede, ovisno o samim okolnostima kao i potrebama primaoca, sadekatu-l-fitr se izdvaja u protuvrijednostima drugih prehrambenih artikala (u kukuruzu, i drugim žitaricama) kao i u novcu. U našem vremenu, visina iznosa sadekatul-fitra, zasebno za svaki ramazan, utvrđuje se i određuje odlukom Vijeća muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Polazna osnova za određivanje godišnje visine sadekatul-fitra su vrijednosti utvrđene u prethodnoj godini i aktuelne cijene prehrambenih proizvoda. Na osnovu jednodnevne ishrane obveznika, prema sadržaju njegovog dnevnog jelovnika, određene su tri kategorije sadekatu-l-fitra: za one slabijeg imovinskog stanja, za osobe srednjeg imovinskog stanja i za imućnije osobe.
Kome se daje sadekatul-fitr?
Pravo na sadekatul-fitr ima osoba koja je musliman i spada u jednu od osam kategorija spomenutih u 60. ajetu sure Tevbe. Dakle, primaoci sadekatul-fitra su iste one kategorije društva kojima se daje i zekat. Tako se prema stavu hanefijskog mezheba, primjenjuju propisi koji važe za zekat i u pogledu organizacije sadekatul-fitra, što u našim okolnostima znači u Bejtul-mal.
Ko ima pravo organizovati izvršavanje vjerskih propisa?
U našoj zemlji, organizaciju vjerskog života, odgovornost i tumačenje ibadetskih propisa, prikupljanje i distribuciju zekata i sadekatu-lfitra vodila je i vodi Islamska zajednica. Smisao kur’anskog ajeta “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim…”(Nisa, 59.) ukazuje da ulul-emr (najodgovornija institucija za tumačenje i primjenu propisa Islama) ima pravo organizovati izvršavanje vjerskih propisa na način koji odgovara interesu zajednice muslimana, a obaveza vjernika je da im se pokoravaju i prihvate to uređenje, ukoliko odluke pretpostavljenih nisu u suprotnosti sa intencijama Šerijata. Naredba “pokoravajte se” podrazumijeva obavezu izvršavanja naredbi pretpostavljenih, a onaj ko, eventualno, ne priznaje ulul-emr i njegove smjernice, on na sebe preuzima odgovornost svoje odluke, kao i ispravnost obavljenog ibadeta.