Nakon, 23, februara 1996. godine, kada je ovaj lokalitet reintegrisan u prostor Federacije Bosne i Hercegovine, oni koji su se vratili na svoja devastirana ognjišta maštali su o tome da to mjesto stradanja, na neki način postane mjesto nade, prosperiteta, novog života, novih radnih mjesta…
U tom pravcu lokalna zajednica je, kao dobar domaćin, u vremenu iza, zaštitila ovaj lokalitet od dodatne devastacije te u njegovo opremanje uložila više od 1.200.000 konvertibilnih maraka. Za taj prostor, površine od 14,90 hektara, Općina Vogošća je uradila Regulacioni plan Privredne zone „Semizovac“ kojim je, na na tom prostoru, na 27 građevinskih parcela, planirana izgradnja 22 proizvodna i dva poslovna objekta, tržnog centra, ugostiteljskog objekta i drugih sadržaja koji su trebali biti na usluzi građanima.
Planom je, također, predviđena izgradnja saobraćajne infrastrukture. Na dijelu magistralnog puta M-18prema Semizovcu, planirana izgradnja dva kružna toka kojima bi se riješilo pitanje ulaska u naselje Svrake. Također, predviđena je i izgradnja dodatne saobraćajnice koja bi povezivala ulicu Ljubina sa privrednom zonom, kao i izgradnja pješačke staze prema Osnovnoj školi “Porodice ef. Ramić”.
Njihove snove prekinula je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine koja je svojom Odlukom lokaliteta kasarne “Enver Šehović” u Semizovcu dodijelila na trajno korištenje Specijalnoj jedinici policije MUP-a Federacije BiH.
Napori lokalne zajednice da se, u komunikaciji sa višim instancama vlasti od Kantona Sarajevo, Vlade Federacije BiH, članova Predsjedništva naše zemlje, pa i Visokog prestavnika za BiH, izbore za ovaj, jedna od najprosperitetnijih prostora za razvoj privrede u Vogošći, pala je u vodu.
Naime, proteklih dana izvršena je primopredaja ovog prostora između Općine Vogošća i Specijalne jedinice policije MUP-a Federacije BiH. Time je stopirana izgradnja Privredne zone “Semizovac”. Lokalna zajednica tako gubi oko 24 miliona konvertibilnih maraka, šansu za otvaranjem novih 500 radnih mjesta, te rješavanje izgradnje Kružnih tokova i druge infrastrukture koja bi trebala olakšati življenje građanana ovom prostoru.
-Brojnih dopisi koje smo slali Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i iznesenih dokaza da je lokalitet Kasarne “Enver Šehović” u Semizovcu jedno od najperspektivnijih područja kada je pitanju razvoj privrede naše zajednice nisu naišli na plodno tlo, kaže Migdad Hasanović, načelnik Općine Vogošća. Jednostavno, nije bilo želje da nas bilo ko sasluša, razmotri naše argumente te odustane da ovaj prostor, bukvalno, otme od nas i tako nas spriječi u daljnjem razvoju. Da smo, kao neki drugi u našoj zemlji, kasarnu u Semizovcu, u vremenu iza, prepustili zubu vremena i ostavili je da propada možda nebi bili ogorčeni kao što smo to sada. Izgleda da smo kažnjeni zbog toga što smo bili dobri domaćini. Sva naša ulaganja u ovaj prostor, izrada planske dokumentacije za Privrednu zonu “Semizovac” bukvalno su pala u vodu. Naševatrogasno društvo, jedno od najboljih ovakvih organizacija u cijeloj Bosni i Hercegovini, od prije nekoliko dana, primopredajom ovog lokaliteta Specijalnoj jedinici policije, ostalo je bez krova nad glavom te smo na muci kako da ga adekvatno smjestimo kako bi spriječili da njihva vrlo vrijedna oprema ne bude počela propadati. Ovo društvo, sem brojnih vatrogasnih intervencija, ne samo u Vogošći već i šire, bilo je generator volonterizma. Nadati se da će oni koji su nam “oteli” ovaj prostor imati bar sluha za to da im obezbjedimo novi prostor i da nas na neki način obeštete za ulaganja koja smo imali u zaštiti kasarne.
-Moram istaći, da smo duboko razočarani, gestom Vlade Federacije BiH koja je nad nama “trenirala strogoću” i dovela do toga da ovaj najperspektivniji prostor za razvoj privrede i otvaranje novih radnih mjesta otrgne od nas i tako uspori razvoj sredine koja iz dana u dan povećava broj stanovnika i koja imapotrebu za novim radnim mjestima. Čudan je to bio postupak od samog starta. Nije bilo uopšte sluha da se razgovara sa nama. Bukvalno smo iz sredstava informisanja saznavali šta Vlada Federacije BiH planira graditi na našem prostoru. Mogu reći da smo se kao odgovorni domaćini, na kraju, prošli najgore. Niko nije imao sluha za to ko je čuvao ovaj prostor, ko ulagao u što u opemu, što na održavanje objekata irevitalizaciju svega onog što se nalazlo na ovom prostoru.