Planirana kao prilika za jačanje saradnje između regiona i EU, ova manifestacija pretvorila se u simbol institucionalne neozbiljnosti i zakonskih nedostataka koji već dugo obilježavaju javnu upravu u BiH.
Priča o propalom tenderu za organizaciju ovog važnog događaja ne govori samo o proceduralnim greškama, već o duboko ukorijenjenim problemima političkog klijentelizma i nedostatku transparentnosti.
Firma MindSet, koja je izabrana kao organizator, našla se u centru pažnje zbog veza njene vlasnice sa ministrom vanjskih poslova.
Ove okolnosti već su ranije pobudile sumnje u regularnost procesa, a žalba drugog ponuđača samo je potvrdila očigledne manjkavosti u postupku.
Ono što je posebno poražavajuće jeste da BiH ne samo da nije uspjela organizirati događaj koji je trebao biti značajan politički signal regionu i Evropi, već je poslala potpuno suprotnu poruku – da je država zarobljena u vlastitim birokratskim i političkim slabostima.
Neum, koji je trebao postati višegodišnji domaćin ovakvih događaja, ostao je bez prilike da ugosti ključne aktere iz regiona i EU. Umjesto toga, BiH se još jednom suočila s reputacijom države nesposobne da odgovorno upravlja javnim poslovima, dodatno oslabivši ionako krhki međunarodni ugled.
Ovaj slučaj otvara ključno pitanje: ko će snositi odgovornost? Vijeće ministara BiH, koje je inicijalno formiralo tim za organizaciju samita, sada je oslobođeno obaveze izvještavanja o radu, jer samita neće ni biti. Činjenica da se propust ne završava političkom odgovornošću dodatno potkopava povjerenje građana u državne institucije.
Propali tender vrijedan 256.410 KM nije samo brojka – on je simbol svih onih izgubljenih prilika za bolju budućnost. Dok god se sumnje u zakonitost javnih nabavki, političko pogodovanje i manjak transparentnosti budu ignorirale, BiH će ostajati talac vlastitih slabosti.
Samit u Neumu je otkazan, ali pitanje je da li je ijedna lekcija naučena. Jer ako nije, BiH će se i dalje suočavati s istim izazovima – samo u drukčijim oblicima.