Potvrđene su njene historijske granice, koje datiraju još iz perioda srednjovjekovne Bosne. No i danas, 81 godinu nakon toga, Bosna i Hercegovina se bori da očuva svoj suverenitet, teritorijalni integritet ali i nacionalni identitet.
Zašto smo danas u krizi možda većoj nego ikad?
„Postoji više razloga, prvi i osnovni razlog što je praktički na djelu ista politika koja je generirala rat 90-tih godina i koja na neki način ne priznaje Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu, suverenu i cjelovitu državu BiH. Treći razlog je u tome što nisu poražene snage disolucije same Bosne i Hercegovine. Dejtonski mirovni sporazum je obustavio i zaustavio stradanja i rat, ali zapravo nisu otklonjeni osnovni uzroci nesporazuma, htijenja i podjela onih snaga koje zapravo žele disoluciju Bosne i Hercegovine da ona na neki način nestane sa historijske scene.
Bosna i Hercegovina raspadom bivše Jugoslavije je ravnopravna, suverena država – ravna svim drugim državama koje su nastale disolucijom zajedničke države i u tom pogledu je nužno nakon 30 godina da dođu nove progresivne snage koje će biti okrenute ka demokratskim procesima u BiH, a ne sistemima kao što su sada i koje su nametnuli manje-više politički lideri na bh. društvenoj sceni“, ističe za Bosnainfo Salih Fočo, ugledni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
I 30 godina nakon, stalno najbrojnijem narodu u BiH – Bošnjacima, potcrtava se da se trebaju uklopiti u okviru Dejtona. No, ko se treba uklopiti? I dalje u Bosni i Hercegovini imamo dvije velikodržavne koncepcije oličene u politikama koje zastupaju Milorad Dodik i Dragan Čović, dakle nije se odustalo od toga. Na Dejtonski sporazum se svih ovih godina svi pozivaju, a rekli bismo slobodno, svi ga i krše, što samo potvrđuje tezu da smo još uvijek daleko od funkcionalne države.
I tu se vraćamo na početak, zašto se u Bosni i Hercegovini odustalo od ZAVNOBIH-a? Postoji čuvena rečenica sa tog zasjedanja 25. novembra 1943. u Mrkonjić Gradu da ‘Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već zbratimljena zajednica, u kojoj svi imaju jednaka prava’.
Profesor Fočo objašnjava: „Destabilizaciju BiH prije svega čine susjedne države, a to je Srbija i Hrvatska i na neki način onemogućavaju da Bosna i Hercegovina osnaži i da bude zaista snažna i prosperitetna kako u ekonomskom, tako i u svim drugim sverama društva. To je jedan razlog, a drugi razlog je zapravo da snage koje žele disoluciju BiH, pa prirodno ili neprirodno ne priznaju ZAVNOBIH i formulu da je Bosna i Hercegovina u tom kontekstu zasebnost nacionalistička koja generira stalne podjele straha i netrpeljivosti, u suštini su veliko pokriće za političke elite koje su 30 godina na političkoj sceni i koje pomoću te zasebnosti legitimiraju svoj izbor, bez odgovornosti za procese koji se odvijaju na prostoru BiH.
Dejtonski sporazum je zamišljen kao mirovni sporazum koji će trajati kratko, dakle nekoliko godina dok se ne uspostavi jedno normalno političko-ekonomsko i svako drugo socijalno i društveno stanje. Nažalost, 30 godina poslije zaklinjemo se u Dejton, a on je prevaziđena forma i nije više moguće u tranzicijskom procesu kakva je Bosna i Hercegovina da se primjenjuje. Pozivanje na Dejton je zadržavanje statusa quo, a to je da BiH stagnira, a ne da napreduje. Zbog toga su potrebne nove političke elite, nove političke snage koje će se okrenuti demokratizaciji Bosne i Hercegovine i evropskim integracijskim procesima.
Ali, ne na sadšnjoj formuli kakvu rade političke elite, oni već 30 godina su formalno za Dejton, a suštinski su za blokadu i zadržavanje postojećeg stanja, jer zapravo postojeće stanje oslikava postojeće elite i zapravo formulu njihovog opstanka kao političkih predstavnika. Naše političke stranke – etnonacionalne, sebe proglašavaju zastupnicima i predstavnicima naroda. U toj konstalaciji odnosa dolazi do stalnih podjela i disolucije BiH i rekao bih zadržavanja postojećeg stanja i ne traženja iskoraka iz apatije u kojoj se društvo i država danas nalazi“, kazao je Fočo za Bosnainfo.