Danas u regiji živi oko 20 miliona ljudi, a do kraja stoljeća taj broj će pasti na svega 11 miliona.
Da li smo svjesni da tonemo u demografski ponor? Regija Balkana, prema UN-ovim projekcijama, gubi gotovo polovicu stanovništva do kraja stoljeća. Kako je moguće da smo se našli u situaciji u kojoj su sela prazna, a gradovi gube život? Jesu li nepromišljene politike, masovni odlazak mladih i potpuno zanemarivanje ovog problema doveli do neminovnog izumiranja? Hoćemo li za 80 godina gledati prazne ulice i zaboravljena mjesta? Vrijeme je da se zapitamo – ko je odgovoran za ovaj tihi nestanak?
Do 2050. godine, regija će već imati tri miliona stanovnika manje. Ovi brojevi otvaraju ozbiljna pitanja o budućnosti. Demografski pad je očit, ali šta su uzroci? Politika, ekonomska nesigurnost, migracije? Zašto stanovnici napuštaju svoje zemlje? I hoće li vlade poduzeti konkretne korake da spriječe ovu demografsku katastrofu?
Kretanje stanovništva ukazuje na kontinuirano propadanje. Ako se ovakav trend nastavi, ko će ostati da svjedoči postojanju ovih država?
Kako smo stigli do ovoga? Jesu li ovi alarmantni podaci normalna pojava ili rezultat loših politika i zanemarivanja stanovništva?
Da li ćemo nestati s mape Evrope?
Srbija, koja trenutno ima 6,7 miliona stanovnika, izgubit će tri miliona ljudi do 2100. godine. Hrvatska će se suočiti sa gubitkom 1,7 miliona stanovnika, a Bosna i Hercegovina će “izgubiti” skoro polovinu svoje populacije – ostat će svega 1,36 miliona ljudi. Kako će izgledati naši gradovi, sela i ekonomije kada populacija bude drastično manja?
Čak i zemlje koje trenutno imaju relativno stabilne demografske trendove, poput Slovenije, neće izbjeći ovaj pad. Projekcije pokazuju da će Slovenija imati 1,6 miliona stanovnika – više od Bosne i Hercegovine, koja trenutno ima skoro dvostruko više. Kosovo i Crna Gora također će osjetiti značajan pad broja stanovnika, s time da će Crna Gora do 2100. godine imati upola manje ljudi nego danas.
Da li smo spremni na ovo? Ko je odgovoran za ove dramatične demografske promjene? Postaje li ovo nova realnost u kojoj moramo naučiti kako živjeti s manjom, starijom populacijom, ili je još uvijek moguće zaustaviti ovaj negativni trend?
Vrijeme je da se suočimo s ključnim pitanjima i pronađemo odgovore prije nego što bude prekasno. Naša redakcija BosnaInfo odlučila je razgovarati sa stručnjacima iz oblasti demografije kako bi jasnije sagledali trenutnu situaciju u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina, ali i cijela regija. U ovom kontekstu, za BosnaInfo je govorio Aleksandar Majić, zamjenik predsjednika Centra za demografska istraživanja iz Banje Luke i viši asistent na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, koji je dao stručnu procjenu demografskih kretanja i izazova pred nama.
Demograf Majić ističe da Srbija i Bugarska bilježe mnogo veći utjecaj negativnog prirodnog priraštaja nego migracija, dok je u Hrvatskoj situacija obrnuta. Prema njegovim riječima, u Bosni i Hercegovini je situacija teža za analizu, jer ne postoje precizni podaci o odlasku stanovništva, ali sve projekcije pokazuju da će upravo ovaj prostor, uključujući Srbiju, BiH, Hrvatsku, Bugarsku i Rumuniju, zabilježiti najveći pad populacije.
Majić također dodaje da su dodatni faktori depopulacije otvaranje granica, vizna liberalizacija i olakšanje uvoza radne snage u visokorazvijene zemlje.
“Sve projekcije ukazuju da će ovaj prostor izgubiti najviše stanovništva, a ukupna depopulacija bit će najveća upravo ovdje,” govori Majić.
U razgovoru za BosnaInfo, demograf Majić ističe važnost historijskog konteksta kada se raspravlja o migracijama iz Bosne i Hercegovine. On objašnjava da je ova zemlja oduvijek bila migracijsko područje, a migracije su prisutne kroz različite periode, od prekookeanskih migracija do odlazaka u Evropu.
Fokusirajući se na period od Drugog svjetskog rata do posljednjeg građanskog rata, Majić ukazuje na značajan negativan migracioni saldo, te naglašava ključne razloge za iseljavanje.
“Uvijek treba posmatrati stvari historijski. Bosna i Hercegovina oduvijek je bila emigraciono područje. Ako uzmemo period 20. vijeka i prije Prvog svjetskog rata, vidimo da se naše stanovništvo iselilo na prostor Amerike, što su bile prekookeanske migracije. Nakon Prvog svjetskog rata, stanovništvo se najviše selilo prema Americi, a potom i prema zapadnoj Evropi. Naravno, nakon Drugog svjetskog rata imali smo veliku migraciju gastarbajtera prema Njemačkoj, prije svega Austriji. Ja ću se najviše sada fokusirati na period od Drugog svjetskog rata pa do posljednjeg građanskog rata, gdje se najviše stanovništva Bosne i Hercegovine selilo pored ovih zemalja u Sloveniju, ali i u Srbiju i Hrvatsku. U tom periodu, Bosna i Hercegovina je također imala negativan migracioni saldo. Na osnovu međupopisne razlike, svake godine smo gubili oko 17 hiljada stanovnika, samo na osnovu razlike između broja oseljenih i doseljenih.
Na pitanje zašto je tada stanovništvo napuštalo Bosnu i Hercegovinu u zemlje regije, Majić odgovara:
‘Zato što su te zemlje bile savezne države, bile su i ekonomski razvijenije od Bosne i Hercegovine, i samim tim naš narod, tačnije populacije sa ovog prostora, je odlazila zbog radne snage. Mi smo tada doslovno gubili stanovništvo zbog tog migracionog salda. Međutim, u tom periodu Bosna i Hercegovina, u odnosu na ostalih pet republika u okviru Jugoslavije, imala je najveći prirodni priraštaj. Tako smo mogli nadomjestiti taj broj stanovnika koji je odlazio rađanjem, s visokim fertilitetom i pozitivnim prirodnim priraštajem. Bosna i Hercegovina je, primjerice, imala veliki pozitivan rast, gdje je sa 2,8 miliona narasla na 4,3 miliona 1991. godine.
Međutim, šta se danas dešava? Kod nas je danas fertilitet užasno mali, a broj rođene djece se konstantno smanjuje. Još frapantnija saznanja su da je Bosna i Hercegovina 1978. godine imala fertilitet ispod potrebnog za prosto prirodno obnavljanje, to je 2,1 dijete po jednoj ženi u prosjeku. Danas, na nivou Bosne i Hercegovine, fertilitet je oko 1,3. To znači da je problem tu. Da je, recimo, fertilitet ostao na onom nivou iz 50-ih ili 60-ih, problem ne bi bio u emigraciji koja utiče na broj stanovnika. Međutim, fertilitet se smanjio ispod prostog obnavljanja, tako da ova emigracija ima značajan negativan uticaj na naš ukupni broj stanovnika.'”- ističe Majić.
BOSNAINFO: U kojoj mjeri migracije, niska stopa nataliteta i starenje stanovništva igraju ulogu u ovom demografskom padu? Da li postoje neki pozitivni primjeri ili politike iz drugih evropskih zemalja koje bi mogle pomoći u rješavanju ovih izazova?
Demograf Majić govori o uticaju populacione politike na rađanje u Bosni i Hercegovini. On ističe da pronatalitetna populaciona politika, iako može imati pozitivan uticaj na povećanje broja rođenih, doprinosi tome samo u 10% slučajeva. Majić ukazuje na važnost ekonomskih faktora, ali naglašava da ekonomska razvijenost nije jedini ili glavni uzrok povećanja fertiliteta.
“Populaciona politika sama po sebi utiče samo na povećanje rađanja, govorimo o pronatalitetnoj populacionoj politici, koja ima uticaj na rađanje u samo 10% slučajeva. Ne možemo konkretnim izdvajanjima drastično povećati broj rađene djece, ali je ključna razlika između Bosne i Hercegovine i drugih zemalja u ekonomskom razvoju. Međutim, ekonomska razvijenost nije presudna za rađanje djece. Svjesni smo da je fertilitet veći u zemljama s velikim siromaštvom, kao što su afričke zemlje, gdje je rađanje najintenzivnije. Slična situacija bila je i kod nas u 20. stoljeću, kada je najveći fertilitet bio zabilježen u najsiromašnijim regijama, gdje je stopa nepismenosti bila visoka.
Danas, kada posmatramo fertilitet, primjećujemo da je najviše rađanja među romskom populacijom. Na to također utiče ekonomski razvoj države, pri čemu se stanovništvo iz jednog regiona seli u drugi. Ova situacija najbolje se ogleda u sve većem broju stranih radnika, većinom iz Azije, dok naši ljudi sve češće rade kao sezonski radnici u regiji. Ovaj trend dodatno naglašava kompleksnost demografskih promjena i izazova s kojima se suočavamo.” – dodajte Majić za Bosnainfo.
BOSNAINFO: Šta će smanjenje broja stanovnika značiti za tržište rada u regiji? Koje sektore će najviše pogoditi, a u kojim sektorima možemo očekivati prilike?
“Ukoliko pogledamo retrospektivu kroz čitav radni kontingent u razvijenim zemljama, možemo primijetiti da, primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama plate u javnom sektoru često zaostaju u odnosu na one u privatnim kompanijama. Međutim, kod nas je politička situacija takva da je rad u državnim firmama mnogo sigurniji i, da ne kažem, lagodniji. U tim firmama je lakše dobiti kredit, za razliku od privatnog sektora, gdje su uslovi često manje povoljni.
Trenutno se suočavamo s najvećim deficitom radne snage u sektorima koji su najpotrebniji zapadnim tržištima, poput ugostiteljstva i građevinarstva. Zapadno tržište već dugo pati od nedostatka radne snage u tim oblastima, a naši radnici popunjavaju tu prazninu. Zbog ovakvih okolnosti, vjerujem da ćemo u narednih pet godina vidjeti nastavak ovih trendova, gdje će migracije radne snage s naših prostora prema razvijenijim zemljama biti i dalje prisutne i intenzivirane. – zaključuje Majić.
Što znači, trenutna situacija na tržištu rada, uz političko-ekonomske faktore, ukazuje na to da će radna snaga nastaviti migrirati u potrazi za boljim uslovima, naročito u sektore koji su zapadnom tržištu kritično potrebni. Ovaj trend će dodatno oblikovati demografske i ekonomske procese u Bosni i Hercegovini i širem regionu.
Bosna i Hercegovina će se, poput mnogih zemalja u regionu, suočiti s daljim odlivom radne snage, dok će ekonomska nestabilnost i niske stope fertiliteta dodatno otežati demografske izazove. Kako kaže stara poslovica: “Ko ne ulaže u budućnost, prodaje sadašnjost” – a bez konkretnih mjera, ova zemlja riskira da svoje najbolje ljude trajno izgubi u korist razvijenih tržišta.