Prema Poslovniku najvišeg zakonodavnog doma, dovoljno je da jedan parlamentarac potpiše predlog da bi on formalno ušao u Skupštinu, pišu podgoričke “Vijesti”.
Tekst predloga rezolucije o pokolju čija će stogodišnjica biti uskoro obilježana, pisali su reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i akademik Šerbo Rastoder, i dostavili ga poslaničkim klubovima sredinom februara. Međutim, kako su pisale “Vijesti”, većina njih tada nije željela da kaže hoće li ga podržati. Jedino su iz Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića poručili da neće glasati za usvajanje te rezolucije.
Gdje je zapelo
Rastoder je rekao juče “Vijestima” da misli da su razlozi zbog kojih se predlog dokumenta još nije našao u skupštinskoj proceduri – isključivo političke prirode. On kaže da se “dugo ‘skrivala’ činjenica” da je, od 24 člana odbora čiji je dio, jedino potpredsjednik Bošnjačke stranke (BS) Jasmin Ćorović bio protiv toga da se predlog uputi Skupštini. Tvrdi da su tekst “bezrezervno poržali” poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Abaz Dizdarević, njegov partijski kolega i čelnik Petnjice Samir Agović, svi članovi odbora koji dolaze iz Socijaldemokratske partije (SDP), te neki funkcioneri BS-a, poput Rahmana Husovića, Ermina Čindraka i Tufika Drndara.
“Prosto iznenađujuće, ali očekivano. Znali smo i tada i kasnije da vrh stranke (BS-a) politički šibicari i vodi polutajne pregovore oko pozicioniranja u vlasti. Dok su bili izvan vlasti ‘štedjeli smo ih i čuvali od njih samih’, ali sad, kad su zvanično i formalno vlast, stvari stoje na sljedeći način – predsjednik stranke Ervin Ibrahimović me obavijestio da je usaglasio stav s predsjednikom kluba poslanika BS-a Amerom Smailovićem, da će taj klub na prvoj narednoj sjednici Skupštine, kad to procedura dozvoli, iznijeti predlog za usvajanje rezolucije. Može neko pomisliti da je to ‘još jedno puko političko obećanje’, ali cijenim da nije tako. Jer sjećanje na Šahoviće će sigurno preživjeti, a da li će i oni koji su bili i jesu ‘protiv’ tog sjećanja – vrlo je upitno”, naveo je Rastoder.
Ćorović tvrdi za “Vijesti” da je bio protiv upućivanja rezolucije parlamentu zbog odnosa Rastodera prema političarima u odboru, zbog kršenja dogovora o načinu obilježavanja stogodišnjice zločina u Šahovićima, te zbog nekih djelova teksta predloga rezolucije, s kojim, kaže, nije bio saglasan.
On navodi da je, prema dogovoru s prvog sastanka odbora, obilježavanje stogodišnjice trebalo da podrazumijeva organizovanje naučno-istorijskog skupa u Bijelom Polju, klanjanje dženaze za žrtve pokolja i utvrđivanje mogućnosti za eventualno postavljanje spomen-obilježja. Tvrdi da nije bilo govora o rezoluciji, te da je inicijativu o izradi i upućivanju tog dokumenta zakonodavnom domu Rastoder “kasnije pokrenuo samoinicijativno”.
“Na moje pitanje zašto je to urađeno bez konsultacija s nama, članovima odbora, dobio sam sljedeći odgovor: ‘Vi političari ne morate sve da znate’. Zbog takvog odnosa, te kršenja prvobitnog dogovora, a prije svega zbog sadržaja samog teksta rezolucije koji je sadržao određene, za mene neprihvatljive djelove, bio sam protiv toga. I to ne kao funcioner BS-a, već sam glasao u svoje lično ime, što sam i naglasio na skupu”, rekao je Ćorović.
Njegov partijski kolega i doskorašnji poslanik Ibrahimović nije odgovorio na pitanje “Vijesti” zašto nije podržao stavljanje predloga rezolucije u skupštinsku proceduru. Na isto pitanje, list nije dobio odgovor ni od poslanika DPS-a Dizdarevića.
Rezolucija i kontra-rezolucija
Obrazlažući tvrdnju da pitanje zločina u Šahovićima nije završilo u Skupštini zbog političkih razloga, Rastoder je rekao da je šef parlamenta Andrija Mandić (Nova srpska demokratija) “procijenio da se rezolucija može opstruirati kontra-rezolucijom”, što se, kaže, pokazalo kao infantilan i providan politički gest, “smišljen u glavama onih koji su navikli da pravdaju sve zločine konstrukcijom i navodnim kontrapitanjem – ‘a šta su oni nama radili’”.
Predstavnici nekoliko udruženja građana Vraneške doline dostavili su krajem februara šefu parlamenta predlog “kontrarezolucije” – “o genocidu izvršenom nad srpskim narodom Vraneša od strane Turaka, Bošnjaka, muslimana, koji je počinjen 1906. godine”. Rastoder je “Vijestima” ranije tog mjeseca saopštio da je s Mandićem razgovarao o rezoluciji u Šahovićima, i da su imali korektan razgovor.
“Kad je na organizovanom naučnom skupu u Bijelom Polju 1. jula ponuđeno takvima da svojim učešćem iznesu navodne ‘argumente’, oni su se ‘sakrili’ uvjereni da je ‘laž srpski patriotski interes’, kako je to tvrdio Dobrica Ćosić. Uz to, na naučnom skupu su se predstavnici crnogorske intelektualne javnosti vrlo glasno i rezolutno ogradili od ovog najprljavijeg čina u novijoj crnogorskoj istoriji, glasno poručujući da to nije i ne može biti istorijsko nasljeđe Crne Gore, već samo velikosrpske zločinačke ideologije, koja je isto to ponovila na skoro istom prostoru januara 1943. godine – dakle, manje od dvadeset godina kasnije”, naveo je.
Rastoder je ocijenio da se razlog tome može tražiti u potrebi odbrane ideologije koja stoji iza zločina i koja nastoji da njenom političkom rehabilitacijom uspostavi sistem u kom je zločin počinjen nad drugima i drugačijima – “normalna pojava”.
“Da nije tako, nakon usvajanja Rezolucije o Pivi i Velici, ne vidim niti jedan razlog da se u ovom slučaju ne postupi na isti način, iako se genocid u Šahovićima ne može uporediti s ovima o kojima je usvojena rezolucija. Jednostavno, i u Pivi i Velici i danas žive potomci pobijenih, dok u Vraneškoj dolini više nema ‘turskog uva’, kako bi to rekli velikosrpski nacionalisti”, dodao je sagovornik.
Pročitaj sve OVDJE