Promomociju je organozovala agilna Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” Vogošća, a o ovom neobičnom djelu, kao promotori, govorili su Hajrudin Mešić, prerdsjednik BZK “Preporod” Vogošća inovinar Samir Mujdžić kojeg je autor pomenuo u nekim od svojih priča.
Knjiga je zbirka zasebnih priča punih biografskih elemenata, kojima se oživljavaju neka prošla vremena kroz koja je autor koračao, a koje su posložene tako da u konačnici čine jednu cjelinu.
-Nisam imao namjeru da pišem, kaže Alen Kalajdžija. Međutim, jednostavno je nešto kliknulo u meni i priče su se počele ređati jedna za drugom. Radi se o jednom mom pogledu na svijet u kojem sam odrastao i kroz koji sam koračao u okviru kojeg nisam posmatrao samo to šta se meni dešava već kako se to reflektuje na kolektiv i zajednicu u kojoj sam živio i živim. Iako se svaka priča može smatrati samostalnom one zajedno čine jednu cjelinu koja bi se na neki način mogla podijeliti u tri djela. Jedan dio je rano djetinjstvo do agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, drugi dio, vrlo značajan, jeste pitanje ratnog vremena i treća cjelina jeste neko poratno vrijeme i događaji koji su obilježili moj život. Želio sam neka individualna iskustva pokazati u brizi nekog kolektivnog procesa kroz koji smo išli. Problem mog identiteta i moje kulture u fokusu je ove knjige.
-Knjigu je tepško stilski pozicionirati u neki žanr jer se u njom mogu naći tragovi Abdulaha Sidrana, Šukrije Pandže, Branka Ćopića pa i Marka Tvena, kaže Hajrudin Mešić. Knjiga je ovo autora koji je, zbog agresije, silom prilika morao napustiti svoju domovinu ali u kojem nikada nije prestala da živi želja da se u nju vrati. Ona prati njegovo zrijenje, saznavanje svijeta, njegovo propitivanje o vlastitom identitetu. Bilo bi dobro da mlade generacije pročitaju ovu knjigu i saznaju što šta o ovom turbulentnom vremenu iz ugla jednog dječaka koji je sve to proživljavao i kako je jedan dječak koji nije imao nimalo šansi za život, obrazovanje i napredovanje postao jedan ugledni Univerzitetski profesor na nekoliko fakulteta, jedan od naših najboljih lingvista i da to njima bude lajt motiv da ne dozvole da ih obuzima apatija već da budu proaktivni, da se ne predaju, jer predaja nikada nije prava opcija.
Vrlo emotivno o ovom autorovom djelu govorio je i Samir Mujdžić koji je jedan period drugovao i školovao se sa Alenom Kalajdžijom. Crtice iz njihovo drugovanja, ma koliko se dešavale u tmurnom i teškom periodu bile su protkane dozom humora.