Bosanskohercegovačka književnica Nataša Bartula-Hebert promovisala je svoju novu knjigu “Majka kraljica Katarina Kosača-Kotromanić” upriličenu u povodu obilježavanja godišnjice šest stoljeća od rođenja Katarine, u narodu poznate kao najvoljenije bosanske kraljice. Knjigu je objavila Izdavačka kuća “Art Rabic”, a suizdavač je Zadužbina “Ljudsko bratstvo”.
O ovom, vrlo vrijednom književnom djelu, pored autorice, kao promotori, govorili su novinarke Edina Kamenica, Eldina Zolj-Balenović i Zorica Zirojević. Promociju je, vrlo znalački, moderirao Rinko Golubović.
– Najbolje je da svaki čitalac o ovoj knizi da svoj sud, kaže Edina Kamenica. Meni je uvijek neprijatno da govorim o tome kako sam ja doživjela ovo djelo. No, jedno je sigurno. Ko god je bude čitao neće je brzo ispustiti iz svojihruku. I meni se to tako desilo. Nataša je majstor u tome da istorijske događaje na jedan vrlo lagan, jednostavan način objasni, da pokaže nekoliko decenija naše prošlosti na jedan način koji je vrlo prihvatljiv. Mi Katarinu u ovom djelu ne gledamo isključivo kao kraljicu, gledamo je kao ženu, kao majku, majku koja je u jednom velikom bolu za svojom djecom slično kao danas u zemlji u kakvoj jesmo i u kojoj su mnoge majke ostale bez svoje djece. To je jedna paralela sa našom stvarnošću koju je nemoguće a da se ne primjeti. I inače, sve te brojne paralele su moguće ovdje sa današnjom stvarnosti. Saznajemo zašto je palo Bosanko kraljevstvo, koje je nekoliko godina ili decenija prije toga, imalo zastrašujuću snagu i koje je bilo na nivou drugih zemalja u Evropi. Palo je zbogr azjedinjenosti i raznih interesa koji su se pojavljivali u vlasti. To je jedna poruka nama danas i našoj današnjoj Bosni, da trebamo sitne interese ostaviti na stranu te jedinstvom čuvati našu zemlju od nečega što bi nam se, u vremenu pred nama, moglo ponoviti.
Na upit kako se osjeća u Vogošći Nataša Bartul Hebert je rekla:
Kao i svaki put presretna i zadovoljna jer ovo je, jednostavn, pedalj moje zemlje. Volim Vogošću isto kao i svoju rodnu Ljubinu iz koje me sudbina odvela do daleke Kanade. I iz tih razloga se uvijek vraćam da pokažem našoj Bosni i Hercegovini da je volim. Vraćam se kao rijeka ponornica. Nema me, nema me, nema me. Odem u svoju kancelariju budem nevidljiva neko vrijeme a onda se vratim literaturi i tako svim srcem i dušom pokažem svoju pripadnost ovom kraju, mom narodu i mojoj zemlj Bosni i Hercegovini. Ta ljubav se ogleda i u ovom romanu , isto kao onom prethodnom “Dubrovnik grad Nabožićki”. Jednostavno, i ovom knjigom želim da pokažemo šta smo i ko smo, da kroz priču o našoj maci Kraljici nađemo svoj pedalj zemlje i svoje korijene.
Obzirom da se Nataša okušala i kao autor i interpretator vrlo dopadljivih melodija na ovoj promociji otpjevala je i neke od svojih kompozicija među kojima su bile “Kraljice, majko kraljice”, “Pjesma mojoj majci” i “Moj pedalj zemlje”.
Nakon vogošćanske slijede promocije ovog djela u Ilijašu, Kraljevoj Sutjesci, u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Travniku, Visokom…