Sutra je 20. juli, simbol stradanja muslimana Bosanske krajine, u gradovima i mjestima doline Sane, a hutba ovim povodom pročitana je i u drugim džamijama.
Podsjetio je da je od Biljana, preko Prijedora, Kozarca pa sve do Bosanskog Novog, svaki dan u julu 1992. godine vršeno ubijanje, protjerivanje i uništavanje nesrpskog stanovništva.
Dodao je da je teško naći grad u kojem je na jednom mjestu vršeno izdvajanje i obilježavanje stanovništva, kao što je to učinjeno s nesrpskim stanovništvom u Prijedoru koje je obilježeno bijelim trakama. Ubijani su Bošnjaci na kućnim pragovima, transportirani u veliki broj zloglasnih logora i na kraju zatrpavani u najveću masovnu grobnicu poslije Drugog svjetskog rata – u Tomašicu.
– Oni koji su planirali, a zatim realizirali genocid nad Bošnjacima bili su svjesni da to nije samo zločin s ciljem uništenja jedne skupine i jednog naroda u jednom vremenu. Znali su da će to ostaviti teške posljedice na sve preživjele, pa i na cijelu zajednicu. Izdvajanjem muškaraca i njihovim svirepim ubijanjem, zatim silovanjem i zlostavljanjem žena nanijeli su težak gubitak i bol ne samo njima nego i njihovim najbližima, a u konačnici i cijelom bošnjačkom narodu – rekao je on.
Konstantno vršenje strašnih zločina od 1992. godine u Prijedoru do 1995. u Srebrenici, istakao je Kudić, govori nam da genocidne namjere neprijatelja nisu jenjavale, već suprotno, one su se pojačavale.
– Zašto bismo danas vjerovali da se nešto promijenilo!? Zločinci su uvijek isti u svojim zločinačkim namjerama, a uz to nastoje sebe i sve druge obmanuti da nikakvo zlo nije počinjeno. Međutim, od toga je teže i opasnije kada pripadnici naroda od kojih potječu zločinci nastoje skrivati i negirati očiti zločin. Mnogi među njima još su živi i znaju nešto o kolektivnim grobnicama i mjestima stratišta naše braće i sestara, ali ne žele to obznaniti. Svojom šutnjom ne dozvoljavaju da se ekshumiraju mrtva tijela i da se srca i duše njihovih najbližih smire. A najviše ih u tome podstiču oni koji javno i brutalno negiraju da je počinjen genocid – kazao je on.
Kudić je, pored ostalog poručio, da je naša zemlja emanet svih nas i naša je obaveza da se vratimo zemlji i mjestima na kojima su naša braća i sestre živjeli, prenoseći istinu budućim generacijama o svemu onome što se u njoj dešavalo, javlja MINA.