U srcu planine Romanije, gdje u vrijeme zimskog perioda temperaturne vrijednosti padaju do 30 stepeni ispod nule, rastu tropske biljke. Iako zvuči nevjerovatno, ali u Sokocu koji zimi često bude najhladniji grad u državi, našli smo ananas, banane, mandarine te limun, agava, masline, smokve i kaktuse, zatim, mnogobrojne vrste palmi, kao i japanska trešnja i šljiva.
Sve je to osmislio i u svom dvorištu uzgaja mladi Romanijac, Stefan Jolović, pravnik po struci, ali zaljubljenik u tropske biljke, egzotično drveće i hortikulturu u duši i po opredjeljenju.
Više od stotinu biljaka na jednom mjestu
“Na 500 kvadratnih metara, uzgajam više od stotinu različitih biljaka koje nisu tipične za Romaniju i ovaj predio, jer svi znamo koliko je zimi hladno u ovom gradiću, a biljke treba i zimi sačuvati i pripremiti ih za doček proljeća i njihovo ponovno cvjetanje i plodove”, priča Stefan zagledajući i milujući svoje neobično blago.
Objašnjava nam da je ljubav prema biljkama razvijao od malih nogu, kada je sa djedom radio u bašti oko voća i povrća, a kasnije godišnjim odlascima sa roditeljima na more, uvidio je da ga posebno zanimaju palme kojima je i dan danas oduševljen. Trenutno u svom dvorištu ima sedam vrsta palmi donesenih iz najrazličitijih dijelova svijeta.
“Palmama sam oduševljen i to je po meni najkarakterističnija i najraskošnija biljka. Neke u mom vrtu su teške preko nekoliko stotina kilograma, pa zimi kada ih unosim u prostorije, moram pozvati prijatelje da mi pomognu“, priča nam ovaj mladi domaćin, kazavši i kako je neke od njih kupovao po Mediteranu, a neke je i sam proizveo.
Listovi su oštri, tamnozelene boje, a ponegdje se presijavaju i na srebrenkastu. Po pravilu, za razmnožavanje je potrebno prisustvo i muške i ženske biljke. “Zimi ih treba dobro utopliti, držati u zatvorenim prostorijama sa dosta svjetlosti i zalijevanje smanjiti na minimum”, kaže Jolović dodajući da bi volio da i sam napravi botaničku baštu u kojoj bi uzgajao i prodavao tropske biljke.
Svoje mjesto u dvorištu imaju banane, limunovi, masline, mandarine…
Tropske biljke, samo im ime kaže, uglavnom vole prijatne temperature, zimi sa dosta svjetlosti, jer one tada ne prekidaju svoj rast i razvoj, zbog toga je važno da imaju optimalnu temperaturu, vlažnost i redovno zalijevanje, dok one koje su više otporne na hladnoću treba umjereno zalijevati i držati u prohladnim prostorijama.
“Banana mi je jedna od najomiljenijih tropskih biljaka jer veoma brzo raste, za nekoliko mjeseci dostigne visinu preko četiri metra, a raspon listova bude oko dva metra što je čini veoma atraktivnom. Nije uspjela da izbaci plod i da sazri ovdje na Romaniji jer je za to potrebno ljetnja klima i vegetacija tokom cijele godine. Na prvim minusima stradaju liske, ali ostane stablo koje se odsiječe, dobro utopli i obloži slamom, te pokrije najlonom i na taj način prezimi u zatvorenoj prostoriji”, pojašnjava Jolović i dodaje da je pored stabla banane veoma atraktivan i kutak sa agavom.
Ona se ovdje u ovom obrela kao poklon. Dobio je od prijatelja malu sadnicu i ovdje je već više od deset godina. “Poznata je po tome što se od nje pravi tekila i dominira u ovom dijelu bašte. Njena osnovna karakteristika su bodlje koje baš zabole kada se čovjek ubode ili ih dotakne”, smješka se Stefan i miluju svoju ljubimicu agavu.
Limun i mandarina su kulture koje od tropskih biljaka najviše srećemo u domaćinstvima u ovom dijelu Republike Srpske. Za njih je veoma bitno da prezime u hladnijim prostorijama, sa slabim zalijevanjem kako bi na pravim način dočekali proljetnje mjesece i predstavile se u raskošnom sjaju.
“Kada sam bio na ekskurziji u Španiji donio sam kaktus kao malu sadnicu iz botaničke bašte, čisto kao suvenir, a evo nakon nekoliko godina dostigao je visinu preko tri metra. Karakteristično za kaktuse je to što imaju najljepše cvijetove u odnosu na druge biljke, ali kratko traju – samo 24 časa. Kaktusi zimi vole prohladne prostorije bez zalijevanja, a ljeti mnogo sunca i svako drugo veće zalijevanje kada su temperature preko 35 stepeni”, priča ovaj neobični Sokočanin.
Podrška porodice je veoma važna
Stefanu u ovom hobiju pomaže i porodica, mama, tata, brat, te djed i baka. Kada on nije kući, svako od njih ima svoja zaduženja oko brige za biljke. On kaže da je ovo veoma primamljiv i dobro plaćen posao koji se isplati raditi.
“Zovu me iz svih okolnih gradova, tako da sam uredio mnogo hotela, kafića i tržnih centara. U zadnje vrijeme ponude stižu i iz Srbije, pogotovo Beograda tako stalno putujem i uživam u ovom poslu koji radim. Ne volim da se hvalim, ali mislim da su ljudi prepoznali moj kvalitet i to što radim tako da me stalno zovu za uređenje prostora u kojima borave, a često i traže savjete za neke biljke koje posjeduju. Od ovog posla može veoma dobro da se zaradi”, završava priču Jolović pripremajući nekoliko novih mladica za sadnju, piše Agroklub.