Od šestog razreda Osnovne škole, kada je na jednoj piredbi zapjevao pjesmu „Pokraj puta rodila jabuka“ mikrofon rijetko ispušta iz ruku. Po okončanju srednje škole postaje član Akademskog kulturno umjetničkog društva „Slobodan Princip Seljo“ te je tako susreta sa publikom bivalo sve više i više.
Sa Farukom Jažićem 1983. godine snima album sa novim pjesmama koje u sebi imaju prizvuk naše tradicionalne muzike. Međutim, spletom različitih okolnosti, on nikada nije ugledao svjetlo dana.
– Nekim ljudima su novci bili važniji od pjesme i meraka, od toga da nešto lijepo i kvalitetno ostave iza sebe te se ta moja želja da imam album kao svoju mzičku ličnu kartu istopila preko noći, kaže Zulfo Bota te nastavlja:
– No, ne žalim zbog toga. Nit su se oni zbog toga obogatili niti sam ja osiromašio. Nikada se, pa ni sada, pjesmom nisam bavio profesionalno. Ne živim od pjesme već živim za pjesmu. Davne 1989. godine, nakon što sam po preporuci Omera Pobrića, kod Joze Penave, školovo glas, za arhiv Radija BiH snimam pjesmu „Kiša pada trava raste“ i nastavljam saradnju sa Spasom i Ljubicom Berak. Ređaju se novi arhivski snimci tako da je već više od 100 naših traicionalnih pjesama sevdlinki, u mjoj interpretaciji, ostalo zabilježeno za buduće generacje. Iza sebe imam dva festvalska nastupa. Rijetko odbjam neke tezge, pogotovo ako su one vezane za humanitarni karakter. Na čelu sam Udruženja ljubielja sevdaha “Sevdalinka” u okviru kojeg, sa mojim kolegama, amaterima ali i profesinalcima, našu tradicionalnu muziku pokušvamo sačuvati od zaborava. Sevdalinka je moj vjerni pratilac dugi niz godina i moja duševna terapija kojoj posvećujem svo svoje slobdno vrijeme. I kad mi u srce dođe neka tuga ja je zapjevam i tad se sve nedaće brišu same od sebe, priča Bota.
Zulfo je, zasigurno, jedan od onih koji na najbolji način promoviše naše izvorno muzičko stvaralaštvo. Pored interpretacija naših tradicionalnih pjesama sevdalinki rado zapjeva i neke nove koje su nastale u njenom duhu.
Takva je pjesma „Stiže jesen mog života” koju je izveo na Festivalu narodne muzike „llidža“, a koja se sa još sedam pjesama: „Molila se žuta dunja”, „Lov lovio Muhareme“, „Bosna moja plemenita”, „Kad akšam dođe”, „Kud se žuriš, hej živote”, „Kad bi znala šta mi srcu značiš” i „Za sevdah i Bosnu živi srce moje”, našla na njegovom albumu „Jesen mog života“. Za novi album već je snimio dvije, vrlo dopadljive, melodije: “Kočije starog Aziz age” i “Zapjevalo Brčko u meni”. Tekst i muziku za prvu napisao je Salih Husić, a za drugu Rasim Korajac. Obje pjesme u aranžersko ruho “obukao” je Jasmin Ferhatbegović.
– Znam da danas nisu pogodna vremena za štampanje albuma. No, ja ih ne snimam zbog zarade već zbog toga što volim našu tradcionalnu pjesmu te s toga svako ko razmšlja isto kao ja, iza sebe, treba ostavljati trag kojim se produžava život onog što nazivamo svojim kulturnim blagom, kaže Zulfo Bota.