Iranski vrhovni vođa, ajatolah Khamenei, najavio je petodnevnu javnu žalost nakon smrti Raisija, ministra vanjskih poslova Hosseina Amir-Abdollahiana i ostalih putnika u helikopteru. Međutim, Iranci koji su razgovarali s Guardianom odbijaju žaliti zbog čovjeka za kojeg kažu da je odgovoran za stotine smrti u svoje četiri desetljeća dugoj političkoj karijeri.
Za vrijeme Raisijevog mandata protesti su zahvatili zemlju nakon smrti 22-godišnje Kurdkinje Mahse Amini, koja je umrla u policijskom pritvoru nakon što ju je policija uhapsila prema iranskim strogim zakonima o hidžabu. Više od 19.000 demonstranata zatvoreno je, a najmanje 500 ubijeno – uključujući 60 djece – tokom protesta Žena, život, sloboda. Policija nastavlja nasilno hapsiti žene zbog odbijanja pravila nošenja hidžaba. Nekoliko sati prije nego što su državni mediji potvrdili Raisijevu smrt, Telegramom su kružile video snimke koje prikazuju slavljenički vatromet, jedan od njih iz Aminijinog rodnog grada Saqqeza. Iranci iz zemlje i izvan nje dijelili su objave podsjećajući svijet na Raisijevo brutalno predsjedništvo i njegovu represiju nad političkim disidentima.
Govoreći o predsjednikovoj smrti, član porodice tinejdžera kojeg su ubile sigurnosne snage tokom protesta rekao je: “Raisijeva duša nikada neće počivati u miru jer je ubio mog brata i djecu moje domovine. Bio je ubica koji je naredio ubijanje tolike djece. Duša moga brata će počivati u miru tek kada i drugi poput njega budu izvedeni pred lice pravde. Do tada, u Boga, vjerujemo.”
Među ubijenima tokom protesta bila je i Minoo Majidi, 62-godišnja majka koju su sigurnosne snage ustrijelile iz neposredne blizine s više od 160 metaka. Njene su kćeri podijelile video na kojem se raduju na vijest o nestalom helikopteru. Majidijeva kći Mahsa rekla je: “Sretni smo jer su bili ubice. Raisi je naredio ubistvo moje majke, a njegov ministar je porekao naše mučenike. Znam da nije u redu biti sretan zbog nečije smrti, ali oni nisu bili ljudi. Čestitke svim porodicama žrtava i narodu Irana. Zan, Zendegi, Azadi (Žena, Život, Sloboda).”
Oni s kojima je Guardian razgovarao u prijestolnici rekli su da se ljudi na društvenim mrežama možda raduju, ali unutar zemlje reakcije su pomiješane.
Novinar iz Teherana rekao je: “Mnogi vojni agenti stacionirani su na ulicama, pa čak i malim trgovima od sinoć. Policija je u više navrata upozoravala da će oni koji budu slavili smrt predsjednika biti procesuirani. Ljudi su palili vatromete, slušali i plesali uz muziku, a učesnici u saobraćaju su trubili u znak solidarnosti sa slavljenicima.
“U razdoblju žalosti doći će do nekih hapšenja jer ljudi nisu raspoloženi za tugovanje i neće slijediti naredbe. Raspoloženje koje ga okružuje nije ni blizu tuge i ljudi se nadaju da će i druge dočekati slična sudbina.”
22-godišnja žena, koja je među prvima izašla na ulice u znak protesta u septembru 2022., rekla je: “Raisijeva smrt neće učiniti malo da promijeni represiju s kojom se svakodnevno suočavamo. Nisam sretna ni tužna zbog njegove smrti. Ali shvatit ću to kao znak pravde za smrt mojih prijatelja. I dalje se svakodnevno suočavamo sa smrću samo zato što tražimo osnovna ljudska prava i to se nažalost neće promijeniti ako ovaj režim ne padne.” Politički aktivist Taghi Rahmani, suprug zatvorene dobitnice Nobelove nagrade Narges Mohammadi, rekao je: “Raisijeva smrt sama po sebi neće strukturalno promijeniti vodstvo zemlje koje osigurava vrhovni vođa Khamenei. S druge strane, sada moramo pažljivo proučiti prijeteću političku bitku i unutarnju ravnotežu snaga unutar režima, budući da iranski ustav predviđa da se novi izbori moraju organizirati u roku od 50 dana.”
Drugi demonstrant (30), iz Teherana, rekao je: “Život u Iranu nas je naučio da je ponekad moguće biti sretan zbog smrti ljudi. Bolno je, ali sam sretan. Izgubili smo domovinu i nadamo se da ćemo je vratiti.”