Iako izbjegavanje plaćanja poreza državi predstavlja ozbiljno krivično djelo, nekim poslodavcima iz realnog sektora u našoj zemlji, čini se, isplativije je platiti kaznu nego redovno uplaćivati doprinose svojim radnicima.
Prema posljednjim raspoloživim podacima, u Republici Srpskoj čak 40 posto zaposlenih radnika radi za minimalac koji iznosi 650 KM. U većem bh. entitetu, minimalna plata nešto je veća i iznosi oko 720 KM.
Sasvim sigurno je čest slučaj da poslodavci svojim radnicima, uz mizerni minimalac, određeni iznos daju “na ruke”, proture “ispod stola”, odnosno ilegalnim putem – na crno. A taj dio država “ne vidi” jer na njega ne ubire porez.
Veliko fiskalno opterećenje na rad
Ekonomski analitičar Admir Čavalić u razgovoru za Bosnainfo ističe da BiH generalno spada u red zemalja sa razvijenom sivom, odnosno neformalnom ekonomijom, te da veći dio ekonomskih odnosa nije formalizovan po komparaciji s nekim drugim zemljama Evrope.
– Razloge za to treba tražiti u postojećem fiskalnom sistemu koji stvara izuzetno veliko fiskalno opterećenje na rad, što opet djeluje destimulativno po učesnike tržišta rada, s jedne strane poslodavce, a s druge strane zaposlenike, na način da se izbjegavaju plaćanja određenih obaveza ili se radnik u potpunosti vodi kao dio neformalnog sektora – kaže Čavalić.
I najviše te evazije poreza, nastavlja, upravo ima po pitanju doprinosa, odnosno poreza na dohodak, zato što je upravo najveće fiskalno opterećenje na tom nivou.
Čavalić navodi da je veoma teško doći do pouzdanih podataka, ali da prema za sada dostupnim informacijama BiH u toku jedne godine na ime neuplaćenih doprinosa izgubi više stotina miliona KM.
– Riječ je o stotinama miliona KM. A zašto je to teško precizirati? Zato što, da znamo koja je to cifra, vjerovatno bi svi ti radnici što rade na crno radili u formalnom sektoru i izbjeglo bi se da budu predmetom inspekcijskih organa i slično.
Procjena je generalno da trećina naše ekonomije spada u domen neformalne ekonomije, a tu spada i rad na crno, ali i prodaja određenih proizvoda i usluga. Npr. imamo prodaju duhana i duhanskih proizvoda koja se u potpunosti preselila iz formalne u neformalnu ekonomiju – govori Čavalić.
Naglašava i da u posljednjih pet godina opada broj radnika koji rade na minimalcu.
– Nas sve više interesuje tzv. medijalna plata, koja se kreće od 750 do 800 KM neto mjesečno. To je možda najbolji odnos našeg tržišta rada kada govorimo o platama zato što to pokazuje da polovica radne snage radi za tu platu formalno, a druga polovica preko toga.
I to je možda jasniji indikator stanja tržišta rada, nego minimalna plata. Dakle, sve veći i veći broj radnika prelazi sa minimalne na više plate – objašnjava Čavalić.
Tržišni pritisak na poslodavce
Trend smanjenja rada na crno u našoj zemlji, kako navodi, primijetan je ali samo u nekim oblastima.
– Nedavno smo u FBiH imali rast minimalca za preko 30%, a inače u svijetu minimalci rastu do nekih 5%, maksimalno 10%. Tako da je moguće da je i to u kratkom roku proizvelo određene poticaje za izbjegavanje plaćanja obaveza državi ili skidanja određenih radnika sa formalne radne evidencije. Ali još uvijek je rano govoriti o tome, ta mjera je aktuelna od početka ove godine.
Generalno, možemo kazati da se smanjuje broj radnika koji rade na crno iz prostog razloga zato što odlazi radna snaga, što znači da je sve manje i manje raspoloživih radnika na tržištu rada u BiH, a to kreira jedan tržišni pritisak na poslodavce da zaposle svog radnika formalno – potcrtava Čavalić.
Na naše pitanje je li poslodavcima isplativije da plate kaznu nego da redovno uplaćuju doprinose svojim radnicima, Čavalić kaže da su obično te kazne zanemarive, posebno za veće poslodavce.
– Međutim, s druge strane, ako pratimo praksu rada na crno vidjet ćemo da je uglavnom riječ o malim poslodavcima, dakle micro i malim biznisima, a za te biznise to su ipak značajne kazne, koje mogu biti problematične za biznise koji imaju po pet zaposlenika i gdje možda samo vlasnik biznisa ima preko 1.000 KM, ostali rade na minimalcu a neko radi neformalno. Za njih baš i nije komotno da plaćaju određene kazne, koliko god one iznosile – naveo je Čavalić.
Na kraju smo ga pitali i šta je trajno rješenje za smanjenje rada na crno?
– Mislim da definitivno ne treba tražiti rješenje u sankcijama, već u ranijim mjerama prevencije. Konkretno, sistemska rješenja na način da se smanji fiskalno opterećenje na rad i ta razlika između bruto i neto plate, koja je među najvišima u komparaciji sa zemljama članicama EU i generalno Evrope.
I s druge strane, da se konstantno insistira na namjenskom utrošku određenih sredstava. Uglavnom praksa pokazuje da ljudi nisu spremni i voljni plaćati za nešto što im neće donositi korist kroz javni sektor i javne usluge.
Nažalost, u BiH imamo brojne primjere takvog plaćanja, evo konkretno duhana, duhanskih proizvoda i akciza na naftu i naftne derivate, gdje se npr. ti parafiskalni nameti uredno obračunavaju i naplaćuju, a onda iskorištavaju za neke potpuno druge svrhe, dakle u kontekstu stabilizacije budžeta i slično – zaključio je Čavalić u razgovoru za Bosnainfo.