Takav uklon možemo razumjeti, prema Žalicinim navodima, jer je prethodni sistem bio totalitaristički u ovom segmentu uz svo uvažavanje njegovih dobrih strana – ali danas nije razumljivo zašto je 1. maj dan “kad se okreće janje i veseli” umjesto da bude dan glasnog, možda najglasnijeg u Evropi, radničkog izražavanja nezadovoljstva.
– Kažu da u svijetu za 1. maj ne morate najavljivati radničke demonstracije, ne morate tražiti saglasnost policije i sistema – rekao je Žalica.
Radeći film, on je jednog Prvog maja u Sarajevu, kad su radnici bili pozvani na demonstracije, vidio pred Domom sindikata tek dvadesetak njih i umornog govornika među njima, što je bio veoma slikovit prikaz “koliko nas to ne zanima”.
– Da, i meni, kad se kaže 1. maj, Praznik rada, budi neko divno osjećanje zabave, a trebalo bi da bude obratno. O tome govori film – kaže režiser objašnjavajući poentu njegovog ostvarenja.
U “Prazniku rada” ima i humora, a Žalica ga naziva nekom vrstom balkanskog ili južnoevropskog odbrambenog mehanizma od životnih teškoća, što je ispoljeno i tokom najtežih ratnih godina.
– Jer ukoliko se ne branimo, onda nam preostaje samo da se ubijemo, a ja sam vječiti optimista i mislim da mi sve ovo možemo promijeniti nabolje – kazao je.
Žalica ističe da “Praznik rada”, za regionalne uzuse, nije rađen vremenski predugo, tri godine od momenta kad su obezbijeđena prva ozbiljnija sredstva, te je u navedenom vremenskom okviru razvijena produkcija, snimljen je i završen film.
– Dakle, sve to nije uzelo previše vremena, nekako je bilo prirodan proces; mislim da bismo uspjeli uraditi još malo brže, možda pola godine-godinu ranije da nije bilo pandemije upravo u glavnoj godini za pripreme; tako da što se tiče produkcijskog dijela, doima se dosta jednostavno mada je naravno bilo jako komplikovano jer kod nas je sve komplikacija, a i u boljim sistemima. Mi nužno moramo raditi velike koprodukcije, iz više izvora sakupljati sredstva, a to komplikuje i produžava proces. Ipak, uz sve komplikacije i napor, bilo je prilično regularno, reklo bi se – Žalicine su riječi.
Kad je riječ o podjeli glumačkih uloga, objašnjava da velika koprodukcija može biti problem jer zemlje koproducenti, logično, žele stvarno učešće u projektu, pa su njihovi zahtjevi nerijetko vezani za glumačke uloge naročito ako se radi o istom govornom području. To realizatorima “Praznika rada” nije bio problem budući da je stvarno riječ o regionalnoj koprodukciji.
– Volim raditi sa velikim glumcima, s ljudima kojima se divim ako dobijem priliku za to, tako da mi je takva koprodukcija dala malo ‘širu paletu’ nego da sam radio samo s našim sredstvima. U toj slobodi, napravio sam regionalnu glumačku podjelu koja je najvećim dijelom bosanskohercegovačka, ali imamo glumice i glumce iz Makedonije, Srbije i Crne Gore – rekao je režiser.
Zbog privilegije da njegovim filmom zatvori ovogodišnji Sarajevo Film Festival, Žalica izražava zadovoljstvo objašnjavajući slikovito da su ‘prvi i zadnji akord pjesme jednako važni’.
Nada se da će njegov film opravdati očekivanja i dostojno zatvoriti Festival koji je ove godine, po Žalicinoj ocjeni, fantastičan.
Film “Praznik rada” na festivalskom je programu u petak, 19. augusta u Ljetnom kinu Coca-Cola.