Njih dvojica su poginuli na današnji dan 1992. godine, na padinama brda Žuč, u odsudnoj borbi protiv onih koji su atakovali na slobodne vogošćanske teritorije. Oba su ispoljavali nizuzetnu hrabrost i odlučnost u borbenim dejstvima u kojima se branila suverenost i nezavisnost naše domovine Bosne i Hercegovine.
Herojstvo ovih vogošćana ne smije biti zaboravljeno
O njihovim zaslugama i potrebi čuvanja sjećanja na njih, pored Omera Osmanovića, govorili su i Migdad Hasanović, Načelnik Općine Vogošća i Bilal Bogilović, predsjednik Udruženja „Zelene beretke“ Općine Vogošća koje je organizovalo ovo obilježavanje. Istakli su to kako herojstvo ovih vogošćana ne smijebiti zaboravljeno, te kako su ovakve manifestacije orilika da se prisjetimo svega onog šta su oni i njihovi saborci radili tikom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine.
U trenutku pogibije Hakija Mršo je bio na dužnosti komandira čete Vogošćanskog odreda. Nekoliko dana prije pogibije uručeno mu je najveće ratno priznanje “Zlatni ljiljan”. U spomen na njega fudbalski stadion u Vogošći nosi njegovo ime.
Godišnjice bude emocije i uistinu biva teško
Na početku agresije Remzija Vejo je obavljao dužnost zamjenik komandanta Specijalne jedinice koja je učestvovala u izvođenju borbenih dejstava na području cijelog Sarajeva. Pogino je na dužnosti komandanta Četvrtog vogošćanskog odreda. Jedna ulica u Vogošći danas nosi njegovo ime. Nakon polaganja cvijeća na Spomen obilježju poginulim igračima Fudbalskog kluba „Unis“, u kojem je svoje aktivnosti ispoljavao i Hakija Mršo, članovi udruženja boraca „Bosnae-Zelene beretke“ Općine Vogošća, obišli su mezar Hakije Mrše na Šehidskom mezarju Kovači i Remzije Veje na sarajevskom mezarju Stadion.
-Ovakve godišnjice bude emocije i uistinu biva teško, kaže Mina Mršo, Hakijina supruga. No, kada vidim da on i njegovi saborci nisu zaboravljeni bude mi lakše. Prigodne literarne radove pročitali su Mahir Kopić i Rijad Ahmetović, članovi sekcije izviđača Udruženja „Zelene beretke“. (E.M.)