Molim vjetrove da stanu na tren da se sjetim koliko sam voljela te. Stao je i vjetar i sjetim se naših neumornih poljubaca, dok je lila kiša i ljubila tako jako tu zemlju na kojoj smo bili mi.
Uzalud svjetiljke, neki mjesec što pokušava modrim okom da nas posmatra dok sam u sebi pjevala tu neku našu ljubavnu i ljubio si me i obećao da ćeš ostati tu da sviraš zvijezdama. Na jastuku si mi bio tu noć i vidim mjesec mlad i muziku negdje u daljini čujem, to smo bili ti i ja.