Kultura

Profesor Tarik Jakubović u borbi za čitanje i znanje: U mojim aforizmima prepoznaju se ratni profiteri

Okolina gleda blagonaklono na moje oštre bockalice i žaoke koje sadržava moja aforistika, kaže sarajevski aforističar Tarik Jakubović.

tarik Jakubović
FOTO: FACEBOOK/TARIK JAKUBOVIĆ

-Neko otvoreno izražava slaganje, neko to doživljava kao vlastiti alter ego, nekome se to ne sviđa, ali se ipak suzdržava od reakcija. Jedino negodovanje od vladajućih struktura imao sam na knjigu „Žaoka po sred oka“ zbog ciklusa aforizama „Domovina se brani“, gdje su sebe prepoznali ratni profiteri.

Inače, Tarik Jakubović profesor je bosanskog jezika i književnosti. Radi kao lektor u „El-Kalemu“, izdavačkom centru Rijaseta Islamske zajednice. Iza njega su četiri zbirke aforizama: “Erozija“, “Žaoka po sred oka”, “Satira leptira” i “Jež od olovaka“. Piše aforizme, poeziju i književne kritike. Dobitnik je ratnog priznanja “Bosanski stećak”, te priznanja “Najbolji lektor”, koje mu je 2000. godine dodijelilo Udruženje izdavača i knjižara BiH, “Zlatne plakete” „Udruženja bosanskih umjetnika“ 2017. te tri puta priznanja “Džek popularnosti”.

Angažovan je na mnogim važnim projektima kao lektor redaktor i promotor. U jednom mandatnom periodu bio je predsjednik „Udruženja bosanskih umjetnika“. Član je Osnivačkog tijela Asocijacije nevladinih organizacija Regiona. U žarištu njegove aforistike je snažna i ubojita riječ kritike svega što smatra izazovom za prozivku. Nema poštede nikome.

Njegovi aforizmi su više bolni nego li zabavni. Ironija kojom su začinjeni peče, do srca probada “ježevim bodljama”, ali u raznovrsnom tematskom miksu ima dovoljan broj aforizama protkanih poetikom i humoresknom vedrinom čija nit se ne prekida sve dok se ne sklope korice knjige. Njegovi rukopisi spadaju u red angažovane književnosti te su, kako sam voli reći, posvećene borcima protivdruštvenih nepravdi.

-Moje knjige dijagnosticiraju društvenu eroziju, kaže Tarik Jakubović, i nastavlja:

– U svojim djelima govorim o izmijenjenom sistemu vrijednosti u društvu, a čak i neke poslovice i fraze u njima sam smjestio u savremene okvire, gdje one više ne znače ono što su do jučer značile. U društvu sam bio omiljen zbog svojih doskočica i onda sam došao na ideju da počnem pisati aforizme. Najnovija knjiga „Plava ruža trnje pruža“ donosi uradak aforistike sastavljen od šesnaest ciklusa aforizama. Osvježenje ovaj put predstavlja i ciklus poezije sastavljen od šest pjesama približne dužine, ali različitih formi. Prvi put ću se okušati u novoj vrsti izdanja-onlajn izdanje, što je šire dostupno, ekonomičnije i u skladu sa tehnološkim napretkom te, vjerovatno, shvatanjima i uskusima mlađe publike. Aforistika i ovaj put crpi svoje korijenje u narodnoj mudrosti i ciklusi su uglavnom inspirisani narodnim umotvorinama, frazama ili poslovicama, koji turbulencijama vremena poprimaju nova značenja i nove uloge u duhu jezika, koji semijenja brže nego ikad u historiji pod pritiskom društvene dinamike. Ciklus poezije ne samo da predstavlja osvježenje za dosadašnji rad koji je bio uglavnom na polju aforistike nego je osvježenje i na polju metrike i višeslojnosti poruke koja se osim ustaljenog semantema riječi prenosi i na polje brojčanih vrijednosti koje daju zbrojevi slogova, stihova i strofa. Knjiga je na tragu filozofije egzistencijalizma inspirisana aktuelnim dešavanjima u svijetu i kod nas.

Društvo i autori. Ima li podrške?

-Na vlastitom primjeru sam uočio da morate objaviti bar tri uspješne knjige da biste bili prepoznati u dovoljnoj mjeri da možete računati na pomoć društvene zajednice. Atmosfera i ambijent u našoj zemlji je nenaklonjen knjizi. Ona je oporezovana, slabo se čita i distribuira, znanje je općenito prezreno i smatra seluksuzom, a poslušnost najvećom vrlinom. Umjesto da čitaju, građani sjede u sportskim kladionicama umišljajući da su pametni jer znaju sastave nogometnih klubova. To je stanje koje je kreirano i nije nastalo samo od sebe, kaže Tarik Jakubović. (E. M.)