Kustos Zavičajnog muzeja Admir Džemidžić napominje da ih je prilikom pripreme terena za izgradnju vikendice pronašao vlasnik parcele, koji ih je donirao muzeju.
Dodaje da su pronađena tri čunka – keramičke cijevi za vodovod kojima je voda sa izvorišta u Podvranovini dovođena u naselje Deševa, gdje je u osmanskom periodu, smatra se, postojao vjerski objekat u 17. stoljeću, što još nije dokazano.
– To će neka buduća istraživanja odgonetnuti ali uglavnom cijevi su rađene od gline i i postoji tzv. ženski i muški dio koji su se spajali pastom lučumom, pravljenom od pamuka i mrvljenog gašenog kreča, gdje bi se ti spojevi dobro uvezali i ne bi bilo gubitka vode. Na cijevima se vidi baza takođe rađena od gašenog kreča, sitnih kamenčića i pijeska da ne bi došlo do ulijeganja tih cijevi, tako da su imali savremeni sistem snabdijevanja pitkom vodom u ovom slučaju i ovo je pravi dokaz da je sve tada bilo organizirano – pojašnjava Džemidžić.
Dodaje da ovaj pronalazak još jednom potvrđuje i da se vodilo računa o kvalitetu života u tom periodu.
– Možemo to gledati i sa religijskog aspekta jer nova vjera koja dolazi u postsrednjevjekovnom periodu, nakon pada Bosanskog kraljevstva, zahtijeva i pranje pet puta dnevno odnosno uzimanje abdesta, tako da je u svim objektima trebalo dovesti pitku i čistu vodu. Ovakve cijevi pronađene su i na Hranjenu i u Osječanima i u Prači pored Semiz Ali-pašine džamije gdje je postojao i hamam koji je imao i podno zagrijavanje prostorija, što je sistem koji je preuzet od starih Rimljana, a vjeruje se da je tu voda dovedena nekih kilometar i po od samog hamama – kazao je Džemidžić.
Naglašava da dužina čunkova varira od 36 – 37 cm te da su veoma precizno izrađeni. Zavičajni muzej Goražde zahvaljuje vlasniku na donaciji a kustos napominje da su pored keramičkih postojali i drveni čunkovi tzv. Tomruci. Rađeni su od borovog drveta i nažalost na našem području nema sačuvanih.