Kantonalni sud u Odžaku osudio je na 16 mjeseci zatvora nekadašnjeg vozača autobusa M. M. zbog bludnih radnji nad maloljetnicama. On je prvostepenom presudom Općinskog suda u Orašju bio osuđen na 12 mjeseci, ali je nakon žalbe Tužilaštva Kantonalni sud presudu preinačio i izrekao mu četiri mjeseca više.
Uvjerljivi iskazi
Sud je, kako stoji u presudi, utvrdio da su iskazi oštećenih maloljetnica međusobno saglasni, jasni, uvjerljivi i ničim ne ukazuju da su izmišljeni niti da su produkt dječije mašte piše Oslobođenje.
– Posebno je upečatljiv iskaz oštećene maloljetne A. M. V, koja je prilikom unakrsnog ispitivanja opisala i pokazala šta joj je optuženi radio. Ocjenjujući njen iskaz, prvostepeni sud pravilno je rezonovao da takav opis može dati samo onaj ko je to doživio. Detaljan i iscrpan opis ponašanja optuženog prema njima dale su i svjedokinje oštećene V. I. i M. O, navodi se u obrazloženju presude.
Između ostalog, stoji i to da je maloljetna V. I. u svom iskazu navodila da se cijelu prvu školsku godinu, od septembra 2021. do maja 2022. godine, vozila kao učenik u autobusu u kojem je vozač bio optuženi.
– Oštećena je izjavila da se optuženi prema njoj neprimjereno ponašao, tako što je dodirivao po nogama, leđima i rukama, te da se to dešavalo tako da joj optuženi priđe i da je dodiruje. Optuženi ju je dodirivao duž cijele noge i pritiskao joj nogu, navodi se u presudi. To je, kako se dodaje, u početku bilo rjeđe, a kasnije dva-tri puta sedmično.
– Optuženi joj je jednom prilikom, dok je ona sjedila, prišao i svojim nogama raširio njene noge te stao između njenih nogu. Njoj je u tom trenutku bilo neugodno i nije znala šta da uradi. Isto tako, M. O. je u svom iskazu navodila da je optuženi M. M. stavljao ruke na nju i da se to dogodilo desetak puta u dva mjeseca 2020. Osim toga, iskaz oštećene A. M. V. je potvrđen iskazima njene majke i svjedoka A. M. i V. J, kako u pogledu radnji optuženog prema ovoj oštećenoj u autobusu, tako i u pogledu radnje u plasteniku, navodi se u sudskoj presudi.
Zaključak u presudi
Ocijenjeno je da dokazi nisu ukazivali da između oštećenih, njihovih roditelja s jedne strane i optuženog M. M. s druge strane, postoje bilo kakvi negativni odnosi, zbog kojih bi se moglo posumnjati u istinitost iskaza te nije postojao nikakav motiv za lažno svjedočenje, što je važan razlog da se povjeruje svjedocima.
– Malodobne svjedokinje A. M. V. i V. I. istinito su svjedočile na glavnoj raspravi, a nalaz i mišljenje vještakinje V. Z. H, posebno njeno pojašnjenje na glavnom pretresu, upućuju ovaj sud na zaključak da maloljetne svjedokinje A. M. V. i V. I. događaje o kojima su svjedočile na glavnom pretresu nisu izmislile. Opisani događaji nisu rezultat njihove mašte, nego rezultat stvarno proživljenog, a navedene događaje nisu opisale s ciljem skretanja pažnje na sebe, zaključak je u presudi.