Palangan, koji još nazivaju i Patagān, Patakān i Tangān, strmo se penje obroncima planine Zagros, a rukavac rijeke Sirwan dijeli ga na dva dijela.
Tradicionalne kurdske kuće stepenasto se nastavljaju jedna na drugu, tako da je ravni krov jedne kuće dvorište one iznad. Kamene kuće dijelom su uklesane u stijenu, a za izgradnju nije korišteno nikakvo vezivo, već su rađene tehnikom suhozida. Efekt koji stvara takva terasasta arhitektura s građom istovjetnom okolini podsjeća na mimikriju u životinjskome svijetu jer se selo doslovno stapa s planinom. Jedna od teorija o porijeklu imena sela vidi njegov korijen u perzijskoj riječi palang, koja znači ‘leopard’, dok ga druga nalazi u kurdskoj riječi pal, koja na jednom od dijalekata znači ‘sklonište’.
U Palanganu živi nešto manje od hiljadu ljudi, dvjestotinjak porodica, koji govore kurdskim dijalektom Orami. Uglavnom uzgajaju pšenicu, ječam, šipak, jagode, breskve, kajsije i smokve te proizvode ulje i med.U blizini sela postoji nekoliko ribogojilišta, tako da je riba jeftina i česta u lokalnoj kuhinji. Sprema se na žaru ili kao kebab s povrćem koji se peče u tradicionalnoj peći. Ako vas put dovede u Palangan, ne propustite probati i druge kurdske specijalitete, piše Punkufer.
Historijski dokazi i ostaci pokazuju da je Palangan postojao i u antičko doba. Oko današnjega sela pronađeni su ostaci drevnih grobova i ruševine dvoraca koji upućuju na to da je jedno naselje ovdje postojalo prije više od tri hiljade godina, a drugo negdje oko 10. vijeka.
Na vrhu planine u blizini sela danas stoje tek ostaci dvorca uništenog u 17. vijeku čije je porijeklo nepoznato, ali se pretpostavlja da je njegovo uništenje naredio safavidski kralj, šah Safi. U Palanganu se nalaze i ostaci staroga jevrejskog groblja s kamenim grobnicama, vjerovatno s prijelaza iz 12. u 13. vijek. U selu se nalazi i sedam utvrda koje čuvaju uspomenu na neki davni grad koji se nalazio na istim ovim obroncima.
Palangan i njegovi stanovnici čuvaju i žive brojne kurdske tradicije i dodaju kamenom selu na kamenoj pozadini puno boja, mirisa i buke. Tradicionalna odjeća, šarene marame, kulinarski specijaliteti, živ jezik i ljubaznost domaćina u svakom će posjetitelju pobuditi zanimanje za Kurde, najveći narod na svijetu bez vlastite države, njihove tradicije i njihovu bogatu kulturu.
Selo Palangan posebno je živo kada se održavaju lokalne zabavne igre ili kad se slavi. A najveći i najvažniji događaj bez premca je novogodišnja proslava Nowruz, koja se održava sredinom marta, i kada se uz veselje i tradicionalnu muziku pali nekoliko krijesova po selu, a potom se uz vatru pleše tradicionalni kurdski ples. Vizualna atraktivnost toga događaja, sa svim tim bojama, sjenama, vatrom i prštećim veseljem, uz jedinstvenu kamenu scenografiju planine i njena sela – nenadmašiva je.