Ispred njegovih očiju tekla je ljepotica rijeka kojoj ravne nema na svijetu. Jedna i jedina je toliko očarala rimskog ratnika da je ostao na njenim obalama i nikamo više nije išao ratovati. Legenda nadalje kazuje da je Rimljanin, skinuo okove, obukao pastirsku odoru i prepustio se unskim ljepotama.
Slučaj je htio da jednog jutra na obali Une ugleda mladu i lijepu djevojku koja kao da je izronila iz rijeke poprimivši njenu gotovo nestvarnu ljepotu. Odlučio je pratiti “vidru od žene”. Djevojka je prešla preko brvna, postavljenog između dvije sedre, i zamakla u sojenicu.
Ušao je za njom i nije izlazio sve dok se nije dogodilo nešto što će prekaljenog ratnika učiniti najsretnijim čovjekom na svijetu. U svom naručju nježno je držao prekrasno žensko čedo. Pogledao je Unu, podigao novorođenče visoko iznad glave i uzviknuo njeno ime: – Una, Una, Una! Neki vole kazati kako se i danas na obalama ove smaragdne rijeke može čuti glas najsretnijeg oca.
Kamena skulptura “Djevojka sa Une” postavljena je davne 1986.godine i već duže od tri decenije predstavlja jedan od najljepših i najprepoznatljivijih simbola grada Bihaća.
Autor ovog umjetničkog djela je akademski kipar Vladimir Hrljević, a sama ideja da se izradi “Djevojka sa Une” potekla je od pokojnog Boška Marjanovića, utemeljitelja poznatog ekološkog udruženja “Unski smaragdi”.