Malo je poznato da je došao na svijet u melkitskoj grčkoj katoličkoj porodici, i to palestinsko-sirijsko-libanskog porijekla.
Vrlo mlad pokazao je interesovanje i talenat za jezike, pa je tečno govorio arapski, grčki, francuski i engleski, a služio se još turskim i italijanskim. Ipak, formalno obrazovanje stekao je u sasvim drugačijoj oblasti – završio je matematiku i fiziku na Univerzitetu u Kairu.
Živio je u Egiptu do Revolucije, nakon čega je riješio da se preseli u Evropu.
Na kraju krajeva, njegova porodica imala je prijateljske odnose s kraljem Farukom, koji ih je često posjećivao i igrao karte s Omarovom majkom. Stoga je po dolasku Gamala Abdela Nasera na vlast bio ogorčen, pa je otišao u Englesku, gdje je upisao glumu na Kraljevskoj akademiji dramskih umjetnosti u Londonu.
Prvi put je pred kamere stao 1954.godine, a na početku karijere sarađivao je s egipatskom glumicom Faten Hamamom.
To se desilo sticajem okolnosti – njegovu ulogu u filmu “Borba u dolini” trebalo je da igra Šukri Sahran, ali je Faten odbila da snima s njim, pa je reditelj kontaktirao s mladim Egipćaninom. Iako ranije nije pristajala da snima slobodnije scene, glumica je prihvatila da ih snimi s njim.
Hemija je bila očigledna, zaljubili su se gotovo na prvi pogled, a glumac je shvatio da želi da ostari sa Faten. Zbog nje je prešao u islam i uzeo ime po kom je danas poznat u cijelom svijetu – Omar Sharif. Potom su se vjenčali 1955. i dvije godine kasnije dobili sina Tareka, koji se kao osmogodišnjak pojavio pored oca u filmu “Doktor Živago”.
Međutim, ispostavilo se da ovo nije bila ljubav za cijeli život, a Omar i Faten razišli su se 1966. godine, a formalno razveli 1974.
Glumac se više nije ženio, a jednom prilikom je rekao da se poslije razvoda od Faten nijednom nije zaljubio u neku ženu. Ipak, pre zvaničnog razvoda, bio je u vezama sa glumicama Pat Sheehan i Dodie Marshall, kao i s jednom velikom zvijezdom.
Naime, krajem šezdesetih bio u vezi sa glumicom Barbrom Streisand, s kojom je igrao u filmu “Smiješna djevojka” (1968).
Njegova odluka da sarađuje s američkom pjevačicom i glumicom naljutila je egipatsku Vladu zbog njene otvorene podrške Izraelu. Ovo ostvarenje bilo je zabranjeno u Egiptu i još nekoliko arapskih zemalja, a pisalo se da je Omar umalo izgubio državljanstvo svoje rodne zemlje.
Kada su je pitali za ovaj slučaj, Streisand je u šali rekla:
–Mislite da se Kairo potresao? Trebalo je da vidite pismo moje tetke Rouz!
Prvi put je pred kamerama progovorio na engleskom u filmu “Lorens od Arabije”, gdje je igrao Šerifa Alija, za šta je dobio nominaciju za Oskara. Danas se ova uloga naziva “jednom od najzahtjevnijih sporednih uloga u istoriji”, a za njega snimanje bilo vrlo značajano jer je u kolegi Peteru O’Toolu stekao prijatelja za cijeli život.
Tokom svoje duge i bogate karijere je imao priliku da igra razne karaktere i ljude različitog porijekla, prije svega zahvaljujući svom daru za jezike, pa smo ga gledali pored niza legendarnih umjetnika.
Ipak, koliko god da je bio ostvaren i uspješan, nije sebe smatrao sretnim čovjekom.
– Ovaj “zvjezdani život” pružio mi je slavu, ali i usamljenost i žudnju za domom, mojim narodom i državom. Ipak, ne žalim ni za čim. Da mogu da živim ispočetka, sve bih isto uradio. Srećom, sve ovo što sam snimao zbog novca nije čisto đubre. Imao sam sjajnih momenata… – izjavio je jednom prilikom glumac, pri zalasku karijere.
Glumac je bio poznat kao strastveni pušač, koji je znao da zapali i 25 cigareta dnevno, a to ga je koštalo zdravlja. Ugrađen mu je trostruki bajpas 1992, a dvije godine kasnije doživio je blaži srčani udar.
Njegov sin Tarek saopštio je 2015. godine da Omar Sharif pati od Alchajmerove bolesti, kao i da već neko vrijeme miješa svoje najpoznatije filmove u karijeri, ne sjeća se gdje ih je snimao, ne sjeća se njihovih imena…
Preminuo je 10. jula 2015. godine, manje od šest mjeseci nakon smrti njegove bivše supruge Faten.
Sahranjen je poslije dva dana u Kairu, a njegovo tijelo bilo je prekriveno zastavom Egipta i crnim pokrovom.