Camović za Bosnainfo govori da taj objekat postoji najmanje od 2008. koliko je on tu, ali da od 2013. preživljava pravu golgotu. Nema kome se nije žalio, pisao dopise i pokretao postupke, ali se do jučer kada je su kamioni Rada stigli da ruše objekat ništa nije desilo.
A njegova strana priče ide ovako:
– 2008. uzeo sam prostorije u najam i obavljali smo svoju djelatnost u njima sve to vrijeme do 2013. kada sam prostorije otkupio. Tada na sve načine pokušava da me uništi Aida Ćurevac, dugogodišnja šefica katastra u Općini Novi Grad i jedno vrijeme pomoćnica načelnika za katastar. Ona je sada u penziji, ali iza nje je ostala armija njenih jataka. Procese da mi se oduzme prostor pokrenula je davno s obzirom da sam je tužio i protiv nje je formiran predmet u Kantonalnom Tužilaštvu – priča Camović.
Kako je uopće došlo do toga da ga proganja?
– Kada sam kupio prostor, nema šta mi nisu tražili, pa urbanističku dozvolu, pa građevinsku, pa saglasnost od komšija… Kada sam sve to dostavio, ona mi je rekla da dozvola košta 40.000 KM. Ja sam rekao da ja na taj način ne radim. Otad, otkad nisam pristao da dam reket, na svaki način je pokušala da mi dokaže da je ona moć. Otad nastaje tortura koju već evo deset godina stoički podnosim.
Camović kaže da mu je dolazila čak i inspekcija radi buke.
– Pogledajte vidi tog nonsensa. Prije moje firme tu su postojali GP “Put”, zatim “Javor”, pa “Šipad Interijer”, pa “Dalas”, pa opet “Šipad Interijer”. I od 2008. do 2013. je s ovom firmom isto sve bilo OK? Nakon što je inspektor ekologije dolazio i mi smo četiri ili pet puta radili nalaz na buku preko Dvokuta. Buka je uvijek bila u normali. Dotična gospođa, koja je glumila silu i bila na položaju u općini, vazda je to odbijala. Onda smo kasnije mjerili buku preko druge firme jer ona nije to priznala. Onda smo angažovali firmu Granulo – RE koja je mjerila dva puta. Nalaz je bio isti kao i kod Dvokuta. Buka je, što se tiče naše firme, u granici normale.
Zatim je optužen da krade struju.
– Dok je izašla komisija mi tu izgubimo dva-tri dana u proizvodnji dok oni naravno ne ustanove da ne krademo nikakvu struju. Eh, kada se to ustanovi, onda nam pošalje inspekciju da krademo plin, pa i tu izgubimo dva-tri dana u proizvodnji. Ja stvarno ne znam kako sam uopće izdržao toliku torturu, pomislim da je bolje da sam dao tih 40.000 KM. Najgore od svega je što su svi ostajali nijemi na moje žalbe. Niko se ne smatra nadležnim.
Oduzela nam je i ulaz. Dole postoji naša ograda gdje je ona na cestu izbacila svoju i zagradila našu ogradu. Žena je radila šta je htjela, optuživala da trujemo zrak. Hiljadu puta smo radili nalaz emisija u zraku, svakih šest mjeseci mi to radimo. Mi svakodnevno imamo inspekcije. Ona svaki dan piše mail inspekciji i ona dolazi ovdje – priča Camović i dodaje da je čovjek koji sve što radi radi pošteno, kako bi na vrijeme isplatio svoje radnike.