Bog nam daje i oduzima. Zove se patnja.
Stojim na pješčanoj obali na vrhovima prstiju kako ne bih ubila taj mir i tišinu, prizivala modro i uznemireno more. Posmatram magične, srebrne i bijele ptice koje lete u krug, a mi ne znamo kud. Učini mi se kao važne da se prave! Svi nosimo patnju, neko u koferu neko u duši, a ja nosim na ramenima moja dva bijela anđela i koračam dalje na vrhovima prstiju.