Jedno pitanje na društvenim mrežama pokrenulo je raspravu u kojoj su se sudarili želja za slobodom, strah od neizvjesnosti i surova realnost života od plate do plate.
Da li biste dali otkaz na poslu na kojem ste nesrećni, čak i ako nemate drugi posao na vidiku? Naizgled jednostavno pitanje, ali odgovori pokazuju da odluka o odlasku nije samo pitanje hrabrosti, samopouzdanja ili nezadovoljstva. Za nekoga je to spas, za drugoga finansijski rizik koji sebi jednostavno ne može priuštiti.
Među brojnim komentarima ima onih koji bez mnogo razmišljanja poručuju da bi ponovo uradili isto, ali i onih koji su se zbog takve odluke gorko pokajali.
–To mi je bila jedna od najboljih životnih odluka – napisala je jedna žena, dok druga ističe da je nakon deset godina rada kod istog poslodavca otišla bez unaprijed pronađenog novog posla.
-Nikad pametniju životnu odluku nisam donijela, a nisam se ni pokajala – poručila je. Ima i onih koji su više puta prelomili i otišli, uvjereni da se poslije svakog takvog poteza može pronaći nešto bolje.
-Već tri puta i uvijek uspjela na bolje – navodi jedna žena u komentarima. Drugi su otkaz doživjeli kao izlaz iz godina nezadovoljstva i iscrpljenosti.
-Da, bez razmišljanja. Dvanaest godina mučenja bilo je dosta – napisala je jedna osoba, dok druga ističe da je nakon 25 godina rada odlučila otići i da se zbog toga nije pokajala.
–Dala sam otkaz u 55. godini života, našla novi posao i nikad se nisam pokajala – navodi jedna žena. Posebno odjekuju komentari onih koji su odlučili da više ne žele da posao plaćaju vlastitim mirom.
-Moji živci i zdravlje su vrijedniji od bilo koje plate, tako da ne bih puno razmišljao – jedan je od odgovora. Ipak, nisu svi spremni da rizikuju.
-Ne! Prvo bih našao neki posao, nevažno koliko dobar i kvalitetan, samo da imam neka primanja – napisao je jedan korisnik. Za one koji žive od jedne plate, imaju kredite ili izdržavaju porodicu, otkaz bez rezervnog plana nije samo pitanje hrabrosti. To je rizik koji može ugroziti čitavo domaćinstvo.
-Ne, na jednoj plati sam, sama sa djetetom – navodi jedna žena. Druga priznaje da bi otišla kada bi mogla, ali da je pomisao na mjesec ili više dana bez primanja zaustavlja.
–Posao mi ne bi falio sigurno, ali novac… – napisala je ona.
I upravo u toj rečenici možda se krije suština čitave rasprave. Nije uvijek problem u tome što ljudi ne znaju šta žele, nego u tome što ne mogu sebi priuštiti da to i urade.
„Ne. Opekla se gadno. Najveća greška u životu“, „Jesam, pa sam još nesretnija, jer sad ne mogu naći posao“, „Upravo sam nesretna na poslu. Ne mogu da dam otkaz dok ne smislim nešto bolje od ovoga“, „Ne, jer moram vraćati kredite i živjeti“…
Jer, nije isto kada otkaz daje osoba koja ima ušteđevinu, partnerovu platu ili podršku porodice i kada to čini neko ko sam izdržava djecu i otplaćuje kredit. A možda je najvažnije pitanje koliko ljudi svakog jutra odlazi na posao koji ne voli samo zato što nema mogućnost da ode?
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.