Dok Vlada Kantona Sarajevo ulaže značajna sredstva u modernizaciju saobraćajne infrastrukture, izostanak pravovremene koordinacije s lokalnom vlašću u Vogošći mogao bi umanjiti efekte jedne od najvažnijih saobraćajnih investicija za ovaj dio Kantona Sarajevo.
Stariji Vogošćani, još od vremena kada su počinjali svoje radne i životne karijere, slušali su vrlo primamljive priče o tunelu Kobilja Glava, koji bi na efektan način trebao osigurati brži prilaz glavnom gradu Bosne i Hercegovine, ali i smanjiti saobraćajne gužve unutar samog Sarajeva i Vogošće.
Decenijama se o ovom projektu govorilo kao o jednom od ključnih infrastrukturnih rješenja za stanovnike Vogošće, ali i sve one koji svakodnevno putuju prema Sarajevu. Generacije vozača provodile su sate u kolonama, čekajući da se, naročito u jutarnjim i poslijepodnevnim špicama, probiju kroz saobraćajni čep na ulazu u glavni grad. U međuvremenu su se mijenjale vlasti, smjenjivala predizborna obećanja, predstavljali planovi i najavljivali početci radova, dok je priča o tunelu Kobilja Glava postala gotovo nezaobilazan dio lokalnog političkog folklora.
U zlatno doba kada su se „Folcike“ i „Golfovi“ iz Tvornice automobila Sarajevo izvozili i distribuirali širom svijeta, ova tvornica navodno je nudila 50 posto potrebnih sredstava za izgradnju tunela. Iz danas teško razumljivih razloga ta mogućnost nije iskorištena, pa je priča o tunelu nastavila živjeti, prenoseći se s generacije na generaciju.
Danas, kada su probijene obje tunelske cijevi, građani imaju razloga za optimizam. Ipak, nakon decenija čekanja, mnogi još uvijek s dozom nevjerice posmatraju završetak radova, pitajući se hoće li tunel konačno početi služiti svojoj osnovnoj namjeni ili će se i ovaj projekat pretvoriti u još jednu nedovršenu priču o velikim planovima i sporoj administraciji.
Pripremni radovi i zvanično potpisivanje ugovora za izgradnju tunela Kobilja Glava, kao ključnog dijela Prve transverzale koja treba povezati centar Sarajeva sa „Vogošćanskom petljom“, počeli su u junu 2022. godine. Probijanje tunela i uvođenje teže građevinske mehanizacije firme „EURO-ASFALT“ d.o.o Sarajevo na gradilište uslijedili su u decembru iste godine.
Nakon zahtjevnih građevinskih zahvata, iskopavanje tunela u potpunosti je završeno. Desna tunelska cijev probijena je u augustu 2024. godine, dok je lijeva probijena krajem januara 2025. godine.
Uslijedili su radovi na hidroizolaciji, sekundarnoj oblozi, unutrašnjoj odvodnji i pripremama za instaliranje završne elektroopreme, ventilacije, rasvjete i saobraćajne signalizacije. Prvobitno planirani rok za završetak tunela, kraj 2024. godine, pomjeren je zbog složenih geoloških uslova i činjenice da se iskopavanje odvijalo neposredno ispod stambenih objekata na Kobiljoj Glavi.
Sve to pokazuje koliko je riječ o tehnički zahtjevnom i finansijski značajnom projektu. Međutim, jednako je važno razumjeti da tunel sam po sebi nije konačno rješenje saobraćajnih problema Vogošće. On je tek jedan, doduše izuzetno važan, dio mnogo šire saobraćajne cjeline.
Tunel bez odgovarajuće saobraćajnice koja će ga povezati sa postojećom putnom mrežom ne može ostvariti puni kapacitet niti opravdati sva očekivanja građana.
Upravo na toj tački dolazimo do pitanja koje bi moglo odrediti stvarni uspjeh ovog projekta: jesu li institucije koje trebaju osigurati njegovu funkcionalnost spremne djelovati dovoljno brzo, odgovorno i koordinirano?
Vlada Kantona Sarajevo ulaže, a šta radi lokalna vlast?
Prema izjavi kantonalnog ministra saobraćaja Adnana Štete na nedavnom predizbornom skupu SDP-a u Vogošći, izgradnja saobraćajnice koja bi tunel povezala s kružnim tokom u Hotonju još nije započela jer Općina Vogošća nije izdala potrebnu građevinsku dozvolu (!!??)
Ukoliko je razlog zastoja zaista izostanak potrebne građevinske dokumentacije, onda se s pravom nameće pitanje zbog čega ovaj problem nije riješen na vrijeme, posebno ako je riječ o projektu koji se godinama predstavlja kao jedan od prioriteta saobraćajnog razvoja Vogošće i Sarajeva.
Nije dovoljno da kantonalna vlast osigura sredstva, ugovori izvođenje radova i uspješno realizira najzahtjevniji dio projekta, a da se potom pojave prepreke na administrativnom nivou koje mogu usporiti ili odgoditi nastavak izgradnje. Jednako tako, nije prihvatljivo da lokalna vlast svoju ulogu u realizaciji ovako važnog projekta svede na deklarativnu podršku, izjave o prioritetima i povremeno izražavanje zabrinutosti zbog saobraćajnih gužvi.
Upravo ovdje dolazi do izražaja problem nedovoljne koordinacije između Vlade Kantona Sarajevo, odnosno nadležnih kantonalnih institucija i Općine Vogošća.
Veliki infrastrukturni projekti ne mogu se uspješno realizirati ako svaki nivo vlasti djeluje kao zaseban administrativni otok, čekajući da onaj drugi napravi naredni potez. Potrebni su zajedničko planiranje, jasno utvrđene obaveze, precizni rokovi i svakodnevna operativna komunikacija između svih uključenih institucija.
Ako je za početak gradnje dionice saobraćajnice od tunela do Hotonja neophodna građevinska dozvola koju izdaje nadležni općinski organ, onda se očekuje da su pitanja planske dokumentacije, projektnih uslova, imovinskopravnih odnosa i ostalih administrativnih pretpostavki razmatrana mnogo prije završetka glavnih radova na tunelu.
Ako, pak, postoje neriješeni tehnički, pravni ili imovinskopravni problemi, građani imaju pravo znati o čemu je riječ, ko je za njihovo rješavanje nadležan i u kojem roku se očekuje njihovo otklanjanje.
Najmanje što građani mogu očekivati jeste da institucije javno i precizno objasne zbog čega se kasni, umjesto da odgovornost ostane zarobljena između kantonalnih i općinskih kancelarija.
Vogošća već godinama trpi posljedice intenzivnog saobraćaja koji se odvija kroz njeno urbano područje. Kolone vozila nisu samo problem vozača koji svakodnevno putuju na posao i vraćaju se kući. One utiču na kvalitet života stanovnika, povećavaju zagađenje zraka i nivo buke, otežavaju kretanje pješaka i usporavaju svakodnevno funkcionisanje naselja.
Naravno, bez uvida u kompletnu projektnu i upravnu dokumentaciju ne može se unaprijed zaključiti da je isključivi krivac jedna ili druga institucija. Ipak, ako nedostatak dozvole predstavlja ključnu prepreku za nastavak radova, onda je opravdano zahtijevati da se taj problem hitno razriješi i da se javnosti predoče konkretni rokovi i obaveze svih odgovornih aktera.
U takvim okolnostima teško je razumjeti zbog čega se ne čini sve što je u nadležnosti lokalne vlasti da se omogući realizacija projekta koji bi, uz odgovarajuće povezivanje saobraćajne infrastrukture, mogao donijeti značajno rasterećenje.
Općina Vogošća, prema ranijim javnim istupima, ovaj projekat označavala je kao jedan od svojih prioriteta, a na kritičnom području tunela rješavana su i imovinskopravna pitanja. Međutim, ozbiljnost jednog prioriteta ne mjeri se njegovim mjestom u strategijama, zaključcima i političkim govorima, nego brzinom kojom se uklanjaju prepreke njegovoj realizaciji.
Ako se zaista želi da Vogošća iskoristi pozitivni trend ulaganja Vlade Kantona Sarajevo u saobraćajnu infrastrukturu, onda lokalna administracija mora pokazati mnogo više operativnosti, odgovornosti i spremnosti na saradnju.
To podrazumijeva pravovremeno rješavanje zahtjeva za izdavanje potrebnih dozvola, ubrzavanje postupaka koji su u nadležnosti općinskih službi, aktivno učešće u rješavanju imovinskopravnih odnosa te stalnu koordinaciju sa kantonalnim ministarstvima, javnim preduzećima i izvođačima radova.
Naravno, nijedan propis ne može se zaobići samo zato što je neki projekat politički proglašen prioritetom. Građevinske dozvole moraju se izdavati u skladu sa zakonom i na osnovu ispunjenih uslova. Ali upravo zato administracija mora pravovremeno prepoznati šta je potrebno da se ti uslovi ispune, pomoći u otklanjanju prepreka iz svoje nadležnosti i jasno komunicirati svaki problem koji se ne može riješiti bez dodatnih aktivnosti drugih institucija.
U suprotnom, opravdano se postavlja pitanje da li je riječ o stvarnom administrativnom problemu koji niko nije na vrijeme pokušao riješiti ili o nedovoljnoj političkoj volji da se projekat provede tempom koji građani očekuju.
Vogošća ne bi smjela biti nijemi posmatrač investicija koje se realiziraju na njenom području. Naprotiv, lokalna vlast trebala bi biti jedan od ključnih pokretača razvoja, posebno kada su na raspolaganju sredstva viših nivoa vlasti i kada je jasno da bi realizacija projekta donijela korist velikom broju stanovnika.
Bilo bi paradoksalno da se godinama čeka na izgradnju tunela, da se konačno ulože značajna sredstva i probiju obje tunelske cijevi, a da potom izostanak pravovremene administrativne pripreme na lokalnom nivou uspori korištenje infrastrukture koju su građani toliko dugo čekali.
Tunel je samo početak: gdje je nastavak Prve transverzale?
Dodatni problem predstavlja činjenica da izgradnja saobraćajnice od tunela do Hotonja nije isto što i kompletiranje Prve transverzale u punom profilu sve do „Vogošćanske petlje“.
Očekivalo se da će se radovi na povezivanju tunela s postojećom magistralnom cestom M-18 odvijati paralelno sa izgradnjom tunela, odnosno da će novi kružni tok u Hotonju omogućiti privremeno i funkcionalno uključenje vozila u postojeću saobraćajnu mrežu.
Međutim, iako je takvo rješenje važno za početak korištenja tunela, ono ne predstavlja konačan odgovor na problem saobraćajnih gužvi u Vogošći.
Za izgradnju brze saobraćajnice u punom profilu do „Vogošćanske petlje“ potrebno je riješiti niz dodatnih pitanja. Trasa prolazi kroz gusto naseljena područja, što podrazumijeva složene imovinskopravne odnose, potencijalnu eksproprijaciju zemljišta i objekata, osiguravanje finansijskih sredstava, pripremu tehničke dokumentacije i provođenje svih zakonom propisanih procedura.
Takvi postupci zahtijevaju vrijeme i novac, ali njihova složenost ne bi smjela biti izgovor za neaktivnost. Upravo suprotno, ona je razlog više da se sa pripremama počne na vrijeme, da se utvrde prioritetne dionice i da se javnosti predstavi realan plan realizacije.
Ako je jasno da će za završetak cijele saobraćajnice biti potrebno nekoliko godina, onda je obaveza odgovornih da već sada utvrde dinamiku radova, prioritete u rješavanju imovine i izvore finansiranja. U protivnom, postoji opasnost da se nakon završetka tunela ponovi poznati obrazac: jedan dio projekta bude završen, drugi ostane u pripremi, a građani nastave čekati obećano rješenje.
Upravo bi zato dionica od tunela do Hotonja trebala biti tretirana kao hitan operativni prioritet, uz istovremenu pripremu nastavka prema Vogošćanskoj petlji.
Ne smije se dozvoliti da privremeno rješenje postane trajno zbog toga što se na vrijeme nije pristupilo rješavanju pitanja koja su bila predvidiva još u fazi planiranja.
Koordinacija institucija nije politička privilegija, nego obaveza
U cijeloj priči posebno zabrinjava mogućnost da se značajna javna sredstva ulažu u jedan dio projekta, dok se na drugom nivou vlasti ne osiguravaju pravovremeno svi preduslovi za njegovu punu funkcionalnost.
Građane ne zanima koja stranka upravlja kantonalnom vladom, a koja općinom, niti bi trebalo da ih zanima ko će na kraju sebi pripisati zasluge za završetak radova. Njih zanima da li će doći na posao na vrijeme, koliko će čekati u koloni, hoće li imati kvalitetniji zrak i hoće li svakodnevno kretanje kroz Vogošću konačno postati podnošljivije.
Zato je neophodno da Vlada Kantona Sarajevo i Općina Vogošća hitno uspostave jasnu i operativnu koordinaciju koja neće ostati samo na sastancima i međusobnoj razmjeni dopisa.Prvi korak mora biti javno utvrđivanje svih preostalih uslova za izdavanje potrebnih dozvola i početak gradnje saobraćajnice do Hotonja. Nakon toga treba utvrditi ko je odgovoran za svaki pojedinačni zadatak, koji su rokovi za njihovo izvršenje i koje prepreke zahtijevaju zajedničko djelovanje.
Potrebno je i redovno informisati javnost o napretku projekta, umjesto da se građani o njegovom statusu obavještavaju tek kada politički predstavnici razmijene međusobne optužbe.
Ako postoji administrativna prepreka, ona se mora imenovati. Ako nedostaje dokumentacija, mora se objasniti ko je dužan da je pripremi. Ako postoje neriješeni imovinskopravni odnosi, potrebno je predočiti plan njihovog rješavanja. Ako su problem finansije, onda javnost treba znati koliko sredstava nedostaje i na kojem nivou vlasti se očekuje njihovo osiguravanje.
Samo takav pristup može vratiti povjerenje građana i pokazati da se javne investicije posmatraju kao zajednički interes, a ne kao sredstvo za političko nadmetanje.
Vogošća ne smije propustiti priliku da, zahvaljujući ulaganjima Kantona Sarajevo, riješi jedan od svojih dugogodišnjih problema. Ali da bi se to dogodilo, lokalna vlast mora pokazati da zna prepoznati razvojnu šansu i da je spremna djelovati u skladu s njenim značajem.
Hoće li tunel Kobilja Glava postati simbol napretka ili još jedna neispunjena priča?
Tunel Kobilja Glava mogao bi biti prekretnica u razvoju saobraćajne infrastrukture Sarajeva i Vogošće. Njegova izgradnja pokazuje da se i veliki, decenijama odgađani projekti mogu pomjeriti sa mrtve tačke kada postoje politička odluka, finansijska sredstva i spremnost da se uđe u realizaciju zahtjevnih građevinskih radova.
Međutim, stvarni uspjeh neće se mjeriti samo dužinom probijenih tunelskih cijevi, vrijednošću ugovora ili brojem svečanih obilazaka gradilišta. Mjerit će se rezultatima koje građani osjete u svakodnevnom životu.
Ako se tunel ne poveže pravovremeno sa odgovarajućom saobraćajnicom, a nastavak Prve transverzale prema „Vogošćanskoj petlji“ ostane bez jasne dinamike realizacije, postoji opasnost da će očekivani efekti projekta biti znatno manji od obećanih.
U tom slučaju, vozila će možda koristiti novi tunel, ali će se dio problema samo premjestiti na postojeću magistralnu cestu i saobraćajne čepove u Vogošći. Građani će i dalje gubiti dragocjeno vrijeme, a jedna od najvažnijih investicija u ovom dijelu Kantona neće ostvariti puni potencijal.
Zato je krajnje vrijeme da se prestane sa praksom u kojoj se uspjeh mjeri početkom radova, a ne njihovim konačnim učinkom. Nije dovoljno izgraditi tunel ako se istovremeno ne osigura sve što je potrebno da on bude dio funkcionalne saobraćajne cjeline.
Vlada Kantona Sarajevo mora nastaviti ulaganja i insistirati na koordinaciji svih nadležnih institucija, dok Općina Vogošća mora pokazati da je spremna preuzeti svoj dio odgovornosti, posebno u pitanjima koja su u njenoj nadležnosti. Ni jedni ni drugi nemaju pravo da interese građana podrede administrativnoj tromosti, međusobnom prebacivanju odgovornosti ili političkim kalkulacijama.
Jer ako se sada, kada su obje tunelske cijevi probijene i kada se projekat približava završnoj fazi, ne pronađe način da se uklone prepreke za izgradnju pristupne saobraćajnice, kada će onda?
I na kraju, ostaje pitanje koje se u Vogošći ponavlja već decenijama: hoće li građani konačno dočekati da se velike najave pretvore u konkretne rezultate ili će ponovo ostati samo slušaoci lijepih priča?
Jer narod zaista voli da sluša lijepe priče. Ali nakon toliko godina čekanja, stanovnicima Vogošće više nisu potrebna nova obećanja, svečane izjave i politička uvjeravanja. Potrebni su im prohodni putevi, funkcionalna infrastruktura i vlast koja razumije da se razvoj ne ostvaruje riječima nego odgovornim i pravovremenim radom.
A ako se i ovaj projekat zaglavi između kantonalnih investicija i općinske administracije, tunel Kobilja Glava mogao bi postati još jedan simbol propuštenih prilika.
Slično kao i priča o najzdravijoj vodi sa „Peračkog vrela“, koja se decenijama prepričava dok stanovnici čekaju da obećano rješenje konačno postane dio svakodnevnog života.
I to je život.
Narod sluša lijepe priče, vlasti se smjenjuju, projekti se najavljuju, a građani i dalje čekaju da se neko konačno pobrine da obećano postane stvarnost.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.