Cilj je bio pripremiti pse i njihove vodiče za zahtjevne uslove tokom stvarnih spasilačkih misija, uključujući buku, vibracije i procedure ukrcavanja u helikopter.
O značaju ove obuke, saradnji EUFOR-a s domaćim spasilačkim službama, ali i posebnoj vezi između službenih pasa i njihovih vodiča, u programu N1 govorili su kapetan Angelo Zgambati, šef operacija avijacijske jedinice EUFOR-a i pilot helikoptera, te vodnik Bence Sandor, vodič psa za detekciju eksplozivnih sredstava u mađarskom kontingentu EUFOR-a.
Prvi licencirani psi za potragu i spašavanje u Bosni i Hercegovini prošli su specijaliziranu obuku s helikopterima EUFOR-a u bazi Butmir. Cilj je bio pripremiti pse i njihove vodiče za zahtjevne uslove tokom stvarnih spasilačkih misija, uključujući buku, vibracije i procedure ukrcavanja u helikopter.
O značaju ove obuke, saradnji EUFOR-a s domaćim spasilačkim službama, ali i posebnoj vezi između službenih pasa i njihovih vodiča, u programu N1 govorili su kapetan Angelo Zgambati, šef operacija avijacijske jedinice EUFOR-a i pilot helikoptera, te vodnik Bence Sandor, vodič psa za detekciju eksplozivnih sredstava u mađarskom kontingentu EUFOR-a.
Posebnu pažnju u studiju privukla je i dvogodišnja njemačka ovčarka Sziporka, koja je u emisiju stigla sa svojim vodičem Benceom Sandorom.
Kapetan Angelo Zgambati objasnio je da je obuka organizovana postepeno kako bi se psi i njihovi vodiči što bolje prilagodili uslovima u helikopteru.
“Jučer smo prvi put imali ovu obuku sa psima za potragu i spašavanje i bila je zaista vrlo dobra. Psi su odlično reagovali i pružili smo im potrebnu obuku kako bi imali više samopouzdanja u ovakvim aktivnostima”, kazao je Zgambati.
Kako je pojasnio, prvi dio treninga odvijao se dok su rotori helikoptera bili isključeni.
“Prvo se radilo bez uključenih rotora helikoptera, kako bismo psima i njihovim vodičima dali mogućnost da uđu u helikopter i priviknu se na prostor. Poslije toga počeli smo s obukom tokom rada rotora, a potom smo izveli kraće letove kako bismo simulirali aktivnosti tokom stvarnog raspoređivanja na zadatak”, naveo je.
Naglasio je da ovakve vježbe nisu važne samo zbog prilagođavanja pasa već i zbog sigurnosti svih učesnika spasilačkih operacija.
“Veoma je važno eliminisati bilo kakve probleme u komunikaciji između letačke posade i spasilaca. Sve se mora raditi uz poštovanje sigurnosnih mjera kako bismo bili spremni djelovati što je brže moguće u slučaju vanredne situacije”, objasnio je.
Govoreći o izazovima s kojima se psi suočavaju prilikom prvog susreta s helikopterom, Zgambati je istakao da buka, snažni udari vjetra i vibracije mogu značajno utjecati na njihovo ponašanje.
“Ako nisu obučeni za ovu vrstu aktivnosti, suočavaju se s velikim brojem senzornih podražaja kada su unutar helikoptera, zbog buke i svega ostalog. Rotor proizvodi snažne udare vjetra, a prisutne su i vibracije”, rekao je.
Dodao je da bez odgovarajuće pripreme psi mogu imati poteškoće u izvršavanju naredbi i komunikaciji sa svojim vodičima.
Upravo zato smatra da je kontinuitet obuke izuzetno važan.
“Nemoguće je čekati neku stvarnu situaciju da bi psi prvi put došli u kontakt s helikopterom. Helikopteri su vrlo fleksibilna i brza sredstva transporta, tako da u slučaju nesreće možemo raditi zajedno kao tim i spašavati ugrožene ljude”, poručio je Zgambati.
Vodnik Bence Sandor predstavio je svoju četveronožnu partnericu Siporku, dvogodišnju njemačku ovčarku s kojom radi godinu dana.
“Zove se Siporka, ima dvije godine i njemački je ovčar. Radimo zajedno godinu dana. Ove godine prošli smo četveromjesečnu obuku za vodiča pasa, tokom koje smo se obučavali za pretraživanje eksploziva na različitim lokacijama”, kazao je Sandor.
Govoreći o njenom ponašanju tokom obuke s helikopterima, istakao je da je Siporka već imala iskustva sa sličnim treninzima.
“Ona se ponaša dobro. Učestvovala je u ovakvoj vrsti obuke i ranije. Vrlo je važno da službeni pas može ući u helikopter ili bilo kakvo vozilo koje proizvodi veliku buku”, objasnio je.
Posebno zanimljiv dio razgovora odnosio se na odnos između službenog psa i njegovog vodiča.
Sandor je objasnio da se njihova povezanost ne gradi samo tokom službenih zadataka već i kroz svakodnevni zajednički rad.
“U principu, pas je taj koji bira svog vodiča na osnovu zajedničke kompatibilnosti. Poslije toga slijedi tridesetodnevni pripremni period kako bi se utvrdilo mogu li pas i vodič zajedno raditi, ali neophodno je stalno održavati taj odnos”, rekao je.
Otkrio je i kako izgleda jedan njihov radni dan.
“Svako jutro počinjemo šetnjom. Kada dođemo na radno mjesto, izvodimo pretraživanje i tražimo eksploziv. Poslije toga pas se odmara, a zatim slijedi obuka poslušnosti. Nakon novog odmora izvodimo još jednu pretragu. Kada završimo, dolazimo kući, igramo se i onda je vrijeme za spavanje”, ispričao je Sandor.
Govoreći o zadacima timova za detekciju eksplozivnih sredstava, Sandor je naglasio da službeni psi imaju izuzetno važnu ulogu u svakodnevnim sigurnosnim aktivnostima.
“Zadaci uključuju pretraživanje vozila, paketa, različitih objekata i prostorija, pri čemu tražimo prisustvo eksploziva. Ove aktivnosti su neophodne za svakodnevnu sigurnost”, objasnio je.
Posebno je istakao sposobnosti pasa u otkrivanju opasnih materija.
“Psi su za ove poslove najbolji izbor zato što je njihov njuh nemoguće prevariti”, poručio je Sandor.
Objasnio je i da pas i vodič moraju proći provjeru sposobnosti prije nego što budu spremni za izvršavanje službenih zadataka.
“Poslije nekih trideset dana obuke i više mjeseci zajedničkog rada, pas i vodič suočavaju se s velikim ispitom. Kada ga polože, dobijaju licencu i mogu biti spremni za izvršavanje zadataka. Međutim, i pas i vodič moraju svakodnevnom obukom održavati svoje sposobnosti”, naveo je.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.