Hipoterapija je oblik rehabilitacije u kojem se specifično kretanje konja koristi kao terapijski alat. Posebnost konja jeste njegov trodimenzionalni, ritmičan i ponavljajući pokret, koji u određenoj mjeri podsjeća na obrazac ljudskog hoda. Taj pokret tijelu daje stalne senzorne i motoričke podražaje i može se koristiti za rad na ravnoteži, držanju tijela, koordinaciji, mišićnom tonusu i kontroli pokreta.
Nejra Pinjo, PATH instruktor terapijskog jahanja Udruženja za hipoterapiju i terapijsko jahanje Iskra u Hadžićima u razgovoru za Fenu pojašnjava da se hipoterapija najčešće povezuje s neurološkom i fizikalnom rehabilitacijom, posebno kod djece i osoba koje imaju teškoće u motorici, ravnoteži i posturalnoj kontroli.
Najviše istraživanja ima za djecu s cerebralnom paralizom, gdje su zabilježeni pozitivni efekti na grubu motoriku, ravnotežu, koordinaciju i hod. Važno je naglasiti da hipoterapija nije univerzalna terapija, za svaku osobu, niti zamjena za druge oblike rehabilitacije i uključuje se kao dio individualno planirane terapije – kazala je.
S tim u vezi pojašnjava i razlike između hipoterapije, terapijskog i klasičnog jahanja. Tako kod klasičnog jahanja primarni cilj jeste naučiti jahati (razvijati jahačku tehniku, pravilno sjediti, upravljati konjem i napredovati u jahačkim vještinama). U terapijskom pak jahanju konj postaje dio šireg pedagoškog, rehabilitacijskog i razvojnog procesa. Aktivnosti se prilagođavaju potrebama korisnika, a cilj može biti razvoj motorike, ravnoteže, koordinacije, pažnje, samopouzdanja, komunikacije ili drugih funkcionalnih sposobnosti. Hipoterapija je još specifičnija. Tu je pokret konja (sam po sebi) dio terapije, a terapijski ciljevi određuju način na koji će se konj kretati i kako će se korisnik pozicionirati i uključiti u terapiju. Zato je važno ne koristiti kao sinonime, termine hipoterapija i terapijsko jahanje – upozorila je.
Rad na terenu je specifičan, počinje procjenom korisnika i postavljanjem jasnog cilja. Ne postoji univerzalni čas. Kod nekog od korisnika cilj će biti bolja kontrola trupa i ravnoteža, za nekoga je to koordinacija, razvoj samostalnosti i komunikacije ili jednostavno stvaranje sigurnog i motivirajućeg okruženja u kojem će vježbati određenu vještinu. Tokom rada kombinujemo različite aktivnosti od pripreme i kontakta s konjem, rada sa zemlje, do aktivnosti na konju. Uvijek je to u skladu s mogućnostima i potrebama korisnika. Ono što je korisniku možda predstavljeno kao igra ili jednostavan zadatak često ima konkretan terapijski ili razvojni cilj – naglasila je Pinjo.
Iz iskustva kaže da je instruktor terapijskog jahanja bitan, ali ne preuzima ulogu zdravstvenog terapeuta. Najbolji je, kaže, model upravo timski rad. Stručnjak koji vodi terapijski dio, certificirani ili educirani stručnjak za rad s konjem i, prema potrebi, dodatno osoblje ili vodiči konja.
Takav timski pristup preporučuju i međunarodni standardi u području equine-assisted services, što je širi termin koji opisuje različite aktivnosti u kojima se koriste konji s ciljem podrške ljudskom zdravlju, blagostanju, učenju i ličnom razvoju. U ‘Iskri’ nam je upravo ta saradnja posebno važna. Želimo da rad s konjem ne bude samo „jahanje sa dodatkom“, nego pažljivo planiran proces u kojem znamo zašto nešto radimo i šta želimo postići – naglasila je.
Na pitanje kakve su mogućnosti da terapijsko jahanje bude uvedeno u Bosni i Hercegovini, kao sastavni dio zdravstvenog sistema, Pinjo kaže da za to postoji prostor ali da je potrebno sistemski urediti nekoliko stvari ‘prije svega jasne standarde, stručne kompetencije, sigurnosne protokole, način upućivanja korisnika i kriterije po kojima bi se takve usluge mogle finansirati iz javnih sredstava’. Ne treba očekivati da terapijsko jahanje jednostavno postane zamjena za postojeću rehabilitaciju. Mnogo realniji i kvalitetniji model jeste uključivanje, kao komplementarne metode, unutar rehabilitacijskog procesa kad za to postoji stručna indikacija – istaknula je.
Navodi da, u zemljama koje imaju razvijeniji sistem equine-assisted services, postoji veća podjela između različitih oblika rada s konjima i jasnije se razlikuju terapijske usluge koje vode zdravstveni stručnjaci – od obrazovnih, rekreativnih i drugih programa.
Pa tako i u našem neposrednom okruženju postoje primjeri razvoja takvih programa. Hrvatska naprimjer, kroz javne programe podrške finansira projekte udruga koje provode terapiju i aktivnosti pomoću konja. To, ističe Pinjo, pokazuje da postoji prostor za povezivanje takvih programa s javnim zdravstvenim i socijalnim politikama iako to samo po sebi ne znači da je terapijsko jahanje u cijelosti dio obaveznog zdravstvenog osiguranja. Mi u ‘Iskri’ vjerujemo da bi Bosna i Hercegovina trebala graditi vlastiti model kroz saradnju zdravstvenih ustanova, stručnjaka, centara poput našeg i nadležnih institucija. Prvi korak je da se oblast profesionalno uredi i jasno zna ko šta radi, sa kojim ciljem i pod kojim standardima. Na kraju, cilj ne bi trebao biti samo da terapijsko jahanje i hipoterapija dobiju „mjesto u sistemu“ nego da korisnik dobije kvalitetnu, sigurnu i stručno opravdanu uslugu koja mu je zaista dostupna – naglašava Pinjo.
Terapijski konj nije određen samo izgledom, pasminom ili veličinom. Mnogo su važniji njegov karakter, temperament, način kretanja, zdravstveno stanje, reakcije na različite podražaje i sposobnost da ostane smiren i pouzdan u različitim situacijama. Stoga Udruženje ‘Iskra’ posvećuje mnogo pažnje izboru i pripremi konja koje koriste u radu sa korisnicima.
Konja ne procjenju samo po tome kako izgleda ili kako se ponaša kad ga neko jaše. Posmatraju ga u različitim situacijama, rade simulacije, upoznaju njegove reakcije i postepeno ga pripremaju za ono što će se od njega tražiti. I možda najvažnije – dobar terapijski konj nije robot. Svaki konj ima svoj karakter. Naš posao je da prepoznamo njegove mogućnosti i granice i da se uvijek osjeća sigurno. Upravo zato u ‘Iskri’ ne biramo konje samo prema tome da li „znaju jahati“. Tražimo partnere koji mogu, zajedno s nama, stvarati sigurno, mirno i okruženje podržavajuće za korisnike – naglasila je Nejra Pinjo, PATH instruktor terapijskog jahanja. To je stručnjak koji posjeduje međunarodno priznati certifikat izdat od vodeće svjetske asocijacije, sa sjedištem u SAD-u, koja postavlja rigorozne standarde sigurnosti, etike i učinkovitosti u terapijama i aktivnostima uz pomoć konja.
Iz Udruženja ‘Iskra’ podsjećaju da terapijski konj mora biti siguran, predvidiv i dobro obučen. Mora tolerisati različite pokrete korisnika, neobične zvukove, pomagala, promjene ravnoteže i situacije koje možda nisu dio njegovog uobičajenog iskustva. Istovremeno, mora imati dovoljno energije i osjetljivosti da reagira na korisnika, ali bez pretjerane reaktivnosti.
Centar Udruženja za hipoterapiju i terapijsko jahanje Iskra u Hadžićima otvoren je za sve kojim je potrebna ta vrsta terapije. Za uključivanje u program potrebno je zakazati termin, radi upoznavanja i razgovora, a nakon pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju budućeg korisnika uradi se probna terapija potom pristupi izradi indvidualnog plana i programa.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.